LJUDI U SVEMIRU

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

srijeda, 17.03.2010.

Za sada ću se ostaviti teme o zavjerama, ali to ne znači da ću pisati o njima, hoću, ali još ne. Sada ću vam predstaviti teme o kojima ću pisati jer mislim da su jako bitne za ovo razdoblje: 2010 - 2013

Teme se zovu: Priroda vraća udarac, Tajanstvene pojave na Mjesecu, Ljudi u svemiru, Tajanstveni stanovnici Zemlje, Bliski susreti s duhovima, Grupa Bilderberg VLADA SVIJETOM i Manipulacija javnosti sa Svemircima. Razlog zašto sam se odlučio za ove teme je spomenuto razdoblje od 2010 godine do 2013 godine. Svaka nova tema će biti sa ovim uvodom pa krenimo sa temom LJUDI U SVEMIRU

PRIPREME ZA OSVAJANJE DUBOKOG SVEMIRA
Pojačana izgradnja međunarodne svemirske postaje koja orbitira oko Zemlje započela je 2008. godine, kad je Europska svemirska agencija (ESA) na postaju dopremila modul Columbus, zaravo labarotorij za znastvena istraživanja. Bilo je predviđeno da taj svemirski labarotorij počne s radom 2004. godine, no eskplozija letjelice Columbia u ožujku 2003. godine odgodila je lansiranje modula Columbus. Taj labarotorij ima sedam fiksnih mjesta za znastvenike i njihove eksperimente, od medicinskih do istraživanja materijala. Proučavanje je široko, od osnovne fizike fluida do jednostaničnih organizama i beskralješnjaka.
ESA namjrava zadržati Columbus u orbiti najmanje deset godina, a NASA predviđa povući se u Međunarodne postaje do 2015. godine, kako bi sve svoje snage usredotočila na istraživanje Mjeseca, gdje namjeravaju izgraditi bazu do 2020. godine. Zatim slijedi s Mjeseca na Mars. Sve što je dosad prebačeno sa Zemlje na svemirsku postaju, zaslužni su američki raketoplani, a njih je šest. Nakon gubitka raketoplana Chalengera i Columbije, na raspolaganju su ostali Endeavour, Atlantis i najstariji Discovery. Šesti i prvi izgrađeni raketoplan Enterprise služio je za statička i aerodinamična ispitivanja sustava, i nikad nije poletio u svemir, a sada je samo muzejski izložak u muzeju aeronautike na Floridi. Preostali raketoplani, koji su u funkciji, koristit će do konca 2010. godine, kada se ovi američki svemirski brodovi povlače iz uporabe, a na scenu stupa ruski raketoplan Proton s kojim će se dovršiti jedan dio Međunarodne svemirske postaje u orbiti Zemlje, a do 2015. godine ponovno na scenu stupaju Amerikanci s Nasinim novim letjelicama Orion. Postoje 3 opskrbne letjelice, a to su: ruska, europska i japanska.

KRAJNJI CILJ
Međunarodna svemirska postaja je najskuplji znanstveno-tehnički projekt današnjice. Osim Sjedinjenih država, u njezinu su gradnju uključeni Rusija, Kanda, Japan, Brazil te 11 europskih zemalja koje povezuje Europska svemirska agencija (ESA). Postaja je zamišljena kao platforma za duga svemiska putovanja i oslonac pri osvajanju Marsa. Svemirska postaja orbitira na visini od 400 kilometara iznad Zemlje, duga je 106, a široka 95 metara. Gradnja postaje je započela u prosincu 1998. godine, a od 2000. na njoj borave stalne ljudske posade, tako da je naseljavanje svemira već uveliko počelo

LABORATORIJ U ORBITI
Postaja je zapravo veliki laboratorij u orbiti Zemlje otkako je 7. veljače 2008. godine na nju dopremljen modul Columbus koji je zapravo laboratorij za znastvena istraživanja. Nakon gotovo desetogodišnje pauze, Rusija nastavlja izgradnju svog udjela u Međunarodnoj svemirskoj stanici. Ona je u prosincu 2009. na stanicu dopremila mini istraživački modul Potraga MIM2, a letjelica je zapravo blizanac još jednog ruskog modula (PIRS Docking Compartmen) priljučenog postaji u rujnu 2001. godine. Drugi modul, ili MIM1, prolazi kroz završne provjere u Ruskoj Raketnoj kompaniji Energija, glavnom izvođaču radova za svemirske brodove s ljudskom posadom. Modul MIM1 bit će lansiran na postaju u svibnju ove godine iz američkog Cape Canaverala na Floridi. U odjeljku za teret nasinog Space Shuttlea. Iako su oba modula istraživački, primarna funkcija letjelica je osiguranje četiri doka za pristajanje ruskih dijelova stanice, koje su potrebne za prihvat Sojuza i transportnog broda Progres. Nakon prošlogodišnjeg povećanja posade MSS-a s tri na šest osoba, broj svemirskih letova Sojuza do svemirske postaje je udvostručen s dva na četiri godišnje. Najmanje dvije Sojuz letjelice s tri sjedala moraju biti usidrene na postaji u orbiti cijelo vrijeme da bi služile kao svojevrsni "čamac za spašavanje" za sve članove posade u slučaju potrebe. Uz očekivano umirovljenje američkih shuttlea unutar godinu dana pa sve do uvođenja nove Nasine svemirske letjelice Orion, najranije 2015. godine, ruski svemirski brod Sojuz bit će jedina mogućnost transportiranja ljudi na postaju i izvan nje. Također je predviđeno, da moduli MIM-2 i MIM-1 posluže i kao mjesta za instalaciju znastvenih instrumenata.

RUSIJA I EUROPA PREUZIMAJU INICIJATIVU
Početkom 2012. godine Rusija planira lansirati još jedan dugo odgađani višenamjenski modul MLM s raketom Proton, koja će služiti za prijevoz teških tereta. Modul MLM će nositi daljinski upravljanu manipulatorsku ruku, izgrađenu u Europi, poznatu kao ERA. Očekuje se da će 11 metara dugi robot razmještati do osam tona hardvera, kao i astroanute, tijekom montažnih operacija izvan ruskog segmenta Međunarodne svemirske stanice (MSS). S poboljšanjem ruske ekonomske situacije, državna savezna svemirska agencija, Roscosmos, počela je s planiranjem razvoja još dva nova modula, koji ni preuzeli zadatke otkazane platforme za znastvena istraživanja i napajanje energijom (NEP). Obje nove letjelice imat će značajke specijaliziranih istraživačkih laboratorija i vlastite solarne sustave energije. Letjelice će biti lansirane na postaju na raketama Proton 2014. i 2015. godine. Rusija zadržava mogućnost pretvaranja tih novih modula u jezgru nove postaje koja bi mogla poslužiti kao temelj za istraživanje dubokog svemira u sljedećim desetljećima. Treba podsjetiti kako Europska svemirska agencija (ESA) i Rusija imaju dugogodišnju suradnju, vezanu za slanje europskih komponenti i astronauta na Međunarodnu svemirsku stanicu (MSS). No ESA dijeli i zajedničku viziju s Rusijom o budućnosti svemirske postaje kao platforme za daleke svemirske misije.

Nastavlja se...

~ komentiraj (2) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31