ZAGONETKE ČOVJEČANSTVA: EGIPAT (prvi dio)

MISTERIJI I KRIPTOZOOLOGIJA

Get your own Poll!

"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein

Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.

Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.

Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!

Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.

Arthur C. Clarke

ponedjeljak, 03.01.2011.

Pobjednik je tema ZAGONETKE ČOVJEČANSTVA: EGIPAT sa vaših 61% glasova

Najveći dio povijesti starog Egipta nalazi se u magli pretpostavki i "mitologije". Zahvaljujući porukama Edgara Caycea, ovaj se problem pojavljuje u novom svjetlu: Kao datum podizanja sinksa i Keopsove piramide javlja se razdoblje oko 10000 godina prije Krista! Je li "Spavajući prorok" u svojim readinzima bacio doista novo svjetlo na ovaj problem?

STARI EGIPAT U NOVOM SVJETLU
Među svim tajnama ovog planeta, Velika Keopsova piramida zauzima osobito mjesto. Ne bih je stavio na prvo mjesto jer ipak prvo mjesto zauzima kristalna lubanja, Puma Puncu i stavio bi Tungusku eksploziju, ali Egipat kao misterij dolazi odmah iza i zauzima visoko mjesto. O njoj je napisano više stranica nego o bilo kojem drugom građevinskom objektu na Zemlji podignutom rukom čovjeka. Kao jedno od sedam svjetskih čuda ona je od starina predmet brojnih nagađanja i rasprava: kako o njenoj starosti, o smislu i svrsi, tako i o načinu na koji je izgrađena. U stvari, cijeli prostor Egipta je veliko, fascinantno i izazovno područje znanstvenog istraživanja. Naime, ovdje se pojavljuju neke od najvećih i zbunjujućih zagonetki čovječanstva. Najraniji poznati datum u svjetskoj povijesti je uvođenje egipatskog kalendara godine 4221. prije Krista. Taj široko prihvaćen sustav dijeli povijest Egipta na 30 dinastija u razdoblju od 3400. do 332. godine prije Krista. O vremenu prije tog razdoblja, gotovo da nije ništa poznato, a nije moguće pouzdano utvrditi ni datume ni u navedenom rasponu, koji obuhvaća spomenuti kalendar. Tako se, općenito, vjeruje da je Velika piramida u Gizehu podignuta oko 2900. godine prije Krista. Piramida se nalazi na otprilike 16 kilometara zapadno od starog povijesnog garad Kaira, danas prijestolnice Egipta, na 29 stupnjeva, 58 minuta i 51-u sekundu sjeverne širine i na 31-om stupnju i 9 minuta istočne dužine, računajući od Greenwicha. Uglavnom je prihvaćeno mišljenje da je piramida grobnica faraona Keops, odnosno kako ga Egipćani zovu - faraona Chufua. I to bez obzira što prilikom otvaranja piramide njegovi ostaci nisu pronađeni. Ogromna piramida ima površinu veću od 50000 kvadratnih metara. Dužina njenih kosina, mjerena na rubovima, dosiže 233 metra, a njena visina iznosi 146 metara. Baza velike piramide je kvadratna. Podignuta je od 2,3 milijuna ogromnih kamenih blokova, od kojih neki teže i po 50 tona. Blokovi su posloženi na tako savršen način, da se on može usporediti s preciznošću kojom radi brusač stakla ili optičar, samo u znatno većem mjerilu. Mjesta na kojima su blokovi podignuti, zagonetka je koja već pdavna muči stručnjake.

VIZIJE PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI
Prvobitno, piramida je bila obložena s debelim pločama od bijelog vapnenca. Te su ploče kasnije odstranjene baš kao i zaključni kamen piramide, odnosno njen vrh. Kao geometrijski oblik, piramida je doista prava piramida. U bazi, ona je savršen kvadrat, a njene četiri stranice imaju oblik ostostranog trokuta, koji su nagnuti pod jednakim kutom u odnosu na okomicu i to u odnosu 10:9. Stranice se susreću u vrhu piramide koji se nalazi točno u središtu njene baze. U kojoj se sijeku i dijagonale njenog kvadrata. Odstupanja orijentacije strana piramide od istoka, zapada, sjevera i juga iznosi samo 5 sekundi. To je na daleko i na široko najtočnije orijentirana građevina koju poznaje stručna znanost. Veliki sfinks, kamena figura s tijelom lava i ljudksom glavom, dugačak je 57,6 metara, a isklesan je iz jednog jedinog kamenog bloka. On predoćuje boga Horusa, kojeg Egipćani zovu Hu, a znatno je stariji od same piramide. U drugim, manjim kipovima sfinksa prepoznajemo gornje dijelove bika, odnosno sokola. Mnogi prikazi prikazuju ljudska tijela s dijelovima tijela životinja kao što su rogovi, kopita, panđže, repovi i perje. Egipat nije jedina zemlja u kojoj nalazimo tajanstvene sfinkse i piramide. U Siriji je poznat sfinks s krilima, a manje figure sfinksa nalazimo također u Perziji i u Grčkoj. Figure sfinksa, koje nalazimo među ostacima kulture Maya na Yucatanu, pokazuju zbunjujuću sličnost s egipatskim figurama istog oblika. No, ovdje su ti likovi znatno manji. Očito je da za podizanje takvih građevina i kipova nisu dovoljni samo bogatstvo i moć, nego i posebe sposobnosti. Ti objekti nisu samo dokaz i izraz visoko razvijene kulture njihovih graditelja, nego ukazuju i na zajedničko podrijetlo. U ranom je Egiptu astronomija bila značajna i izuzetno cijenjena znanost. O vjeri starih Egipćana je, s druge strane, malo poznato. Prema svemu sudeći, sadržaj vjere je držan u najvećoj tajnosti. Prevladava mišljenje da su Egipćani slavili boga Sunca. Ime Re, odnosno Ra, označavalo je upravo njega, koji je bio najviši bog među svim bogovima. Njegovo bi podrijetlo moglo biti kavkasto. Isis, prauzor svih boginja, bila je božica prirode. Počelo ju se slaviti, vjerojatno, negdje oko 1700. godine prije Krista. Izgleda da je obje egipatske države, Gornji i Donji Egipat, sjedinio upravo bog Ra, što je dokaz da u crkva i država vezani od pamtivijeka zajedničkim interesima. Unatoč bogatim svjedočanstvima i nalazima, o starom je Egiptu malo poznato. Najveći dio te povijesti nalazi se u magli pretpostavki i "mitologije". Doista je istina da nedostaje pravilno razumijevanje za mnogo od onog što je otkriveno u toj zemlji. Zahvaljujući "readinzima", odnosno porukama Edgara Caycea, ovaj se problem pojavljuje u novom svjetlu. Naime, iz njih proizlazi kako dojmljivo, tako i uvjerljivo tumačenje ovog pretpovijesnog vremena. Pri tome se kao datum podizanja sfinksa i keopsove piramide javlja razdoblje oko 10000 godine prije Krista, dakle znatno ranije od onog vremena koje navodi egiptologija. Cayce pripisuje ovim spomenicima velik značaj u duhovnom razvoju čovjeka na Zemlji. Izrazite sličnosti arheoloških nalaza u Egiptu i na Yucatanu, prema Cayceovim porukama, svjedoče o seobi stanovnika Atlantide koji su preživjeli katastrofu u te predjele. Cayce, isto tako, prihvatljivo tumači predodžbe ljudskih likova s obilježljima životinja, a prastari rukopis <> dobiva novi smisao.

Ovo je bio prvi dio velike tajne Egipta. Uskoro slijedi drugi pa treći dio koji će biti još opširniji.

~ komentiraj (4) ~ printaj ~ # ~

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31