|
|
Get your own Poll!
"Najljepši je doživljaj susret s tajanstvenim. On je izvor svake stvarne umjetnosti i znanosti. Ko nikada nije imao ovo
iskustvo, ko nije sposoban ni za kakvo oduševljenje i ko ne moze da se zapanji od Čuđenja, on je isto kao mrtav. Njegove oči su zatvorene!"Albert Einstein
Šta o misterijama misli Arthur C.Clarke(moj uzor)
Tri vrste enigmi
Misterije se pojavljuju u toliko oblika i veličina da ih je gotovo nemoguće svrstati. Jedan je koristan način taj da ih podijelimo i nazovemo misterijama prve, druge i treće vrste
Misterija prve vrste je nešto što nas nekoć krajnje zbunjivalo, ali je sada do kraja protumačeno. U tu kategoriju idu gotovo sve prirodne pojave; jedan od najpoznatijih i najljepših primjera je duga. Prethistorijskom čovjeku ona je jamačno ulijevala strah, čak užas. Nije je uspio objasniti ni na koji način osim kao djelo neke nadmočne inteligencije; pročitajte u Knjizi postanka, kad Jehova govori Noi (Nuh a.s.) da ce nebo obilježiti svojim znakom...
Pravo objašnjenje duge moralo je pričekati potvrdu Isaaca Newtona da je »bijela« svjetlost zapravo mješavina svih boja koje se mogu odijeliti prizmom ili kapljicama vode koje lebde na nebu...
Još veće strahopoštovanje od duge izaziva aurora - polarno svjetlo i tek smo otkako je svanulo svemirsko doba saznali da nastaje od elektricitetom nabijenih čestica što ih izbacuje Sunce a Zemljino ih magnetsko polje zadržava u gornjim slojevima atmosfere. Još i sada valja proučiti
mnoge pojedinosti, ali u pogledu općih principa aurore nema više sumnje.
Dakako - a to će vam spremno potvrditi svaki filozof - nijedno »objašnjenje« nije konačno: iza svake tajne krije se neka druga, još dublja. Raspršivanje svjetla u spektar stvara dugu - ali što je svjetlost sama po sebi?...
Misterije druge vrste su nepoznanice koje još jesu tajnovite, premda za neke slutimo odgovore. Često je neprilika u tome što odgovora ima previše; bili bismo posve zadovoljni s bilo kojim od njih, ali nam se svi cine podjednako dobri. Najspektakularniji suvremeni primjer je, dakako, pojava NLO, za koju objašnjenja sežu od psihičkih manifestacija preko atmosferskih efekata do svemirskih brodova iz drugih svjetova - i, da bi stvari bile još zamršenije, lanac spremnih tumaca niže se od totalnih luđaka do trijeznih znanstvenika.
Druga je tajna, koja ne pobuđuje takve strasti, velika morska zmija. Većina bi zoologa posve spremno priznala da golema neidentificirana morska bića mozda postoje - i možda su, kao u slučaju resoperke (coelacantha) čak ostaci iz prethistorijskog doba. Ako još jesu prisutni, jednog bismo dana to morali moći dokazati.
Ako izuzmemo zlu sreću, većina se tajni druge vrste naposljetku riješi i prelazi u one prve vrste. Kao svjedok takvog razvoja naš je naraštaj imao najvecu srecu od svih dosadašnjih. Pronašli smo odgovore na pitanja koja su progonila sva ranija doba - na pitanja kojih su se rješenja nekoć činila sasvim nemogućim...
Ipak, ima nekih tajni koje će možda zauvijek ostati tajne druge vrste. To osobito vrijedi kad je riječ o povijesnim događajima; kad se dokazi jednom izgube ili unište, nema načina da ih obnovimo... Ako netko ne izmisli način kako da gledamo u prošlost - što je krajnje nevjerojatno ali ne i posve nemoguće - možda ih nikad nećemo saznati. Znanstvenici su sretniji od povjesničara, jer priroda ne uništava dokaze; sva pitanja koja postavljaju naposljetku dobiju odgovor.
Misterije treće vrste su najrjeđe i o njima se moze vrlo malo reći; neki skeptici tvrde da one čak ni ne postoje. To su pojave - ili događaji - koji se, čini se, ne mogu racionalno protumačiti; u slučajevima gdje kao objašnjenja postoje teorije, ove su još fantastičnije od samih »činjenica«.
Možda je stopostotna tajna treće vrste nešto tako strašno da je - čak i kad bi materijal postojao - čovjek radije ne bi upotrijebio u televizijskom programu. To je neobičan fenomen poznat kao spontano samozapaljenje.
Ima mnogo zabilježenih slučajeva poduprtih, kako se čini, nepobitnim medicinskim dokazima, da je ljudska tijela u vrlo kratkom vremenu progutala strašna vrućina koja je često doslovno netaknutu ostavila okolinu, pa čak i odjeću žrtve!
Ljudsko tijelo obično nije tek tako lako sazeci; zapravo, potrebno je prilično mnogo goriva da bi se ono spalilo. Čini se da nema načina da se ova tajna ikad riješi bez mnogo više dokaza - a tko bi poželio da ih bude?
Manje je zaprepaštujuća, premda ponekad vrlo zastrašujuća, misterija treće vrste Poltergeist (od njemačkog doslovno »bučan duh«). Premda treba kad su u pitanju paranormalni fenomeni biti poprilično skeptičan, zato što neobične pojave zahtijevaju i potvrde izvanredno visokog standarda, ipak ima upečatljivih dokaza da se mali predmeti bez ikakva fizička povoda mogu pomicati ili čak materijalizirati. Iza te pojave najčešće negdje nalazimo neko preosjetljivo mlado stvorenje i premda su mladi u pubertetu - preosjetljivi ili ne - savršeno sposobni stvoriti pakao posve neparanormalnim sredstvima, ta pojava - koja se uporno pojavljuje u tolikim kultura-ma i kroz tolika razdoblja - nagovještava da se neobične stvari ipak dogadaju...
Ništa nije važnije od uvjerljive demonstracije nekoga neobičnog događaja izvan granica prihvaćene znanosti; upravo takvim otkrićima znanje napreduje. Međutim, sve dotle dok nema neke prihvatljive teorije ili upotreblji-ve hipoteze koja bi pojavu objasnila, možemo o njoj reci malo što razborita. Malo što frustrira više od izoliranih enigma koje, kako se čini, ne dopuštaju nikakva racionalnog objašnjenja.
Ako doista postoje, tajne treće vrste brzo uznapreduju u tajne druge i naposljetku u one prve vrste. Savršen primjer za to je otkriće radioaktivnosti, pri kraju 19. stoljeća. Znanstvenike s kraja viktorijanskog doba iznenadilo je otkriće da određeni sastojci urana neprekidno emitiraju energi-ju. To otkriće nije bilo samo potpuno neočekivano, nego se i suprotstavljalo svemu što je tada o fizici bilo poznato. Međutim, ubrzo su bile utvrđene neprijeporne činjenice, što je u vrlo kratko vrijeme dovelo do prvoga pravog shvačanja atomske strukture.
Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu; uvijek ce biti nepoznatih stvari, a mozda i takvih koje ne mozemo spoznati.
Arthur C. Clarke
| < | svibanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design: Viky
font: ×
slika: ×
Blog posvećen misterijima svijeta, kriptozoologiji, i parapsihologiji sve od Yetija, Ogopoga do NLO-a, duhova i puno, puno više. Uživajte i možda otkrijete nešto zanimljivo
Get your own Poll!
Blog.hr
Forum.hr
duh_vremena
Death Of A Planet
Na Rubu Znanosti
Na granici mogućega
Telekineza
Dnevnici-NLO-a
Para(ne)normalan
Plejade
Galaksija forum
Dokumentarci
fx-files
2012
UFO
BeyondTheSilence
Skriveno
serije, filmovi, knjige
Atlantida:najveća misterija prošlosti
Bermudski trokut (prvi dio)
Bermudski trokut (drugi dio)
Bermudski trokut (treći dio)
Drevni astronauti
Divlja djeca
Egipatska magija
Fantomski otoci
Gospodari noći: vampiri
Loptaste munje
Ljudi u svemiru
Na Zemlji su živjeli divovi?
MISTERIJI
M’kele M’bembe i ostale nemani
Morska čudovišta (prvi dio)
Morska čudovišta (drugi dio)
Orang-Pendek
Paranormalna iskustva
Parapsihologija: potraga za šestim čulom
Parapsihologija: duhovni pratioci
Parapsihologija: levitacija
Parapsihologija: mentalne fotografije
Parapsihološki fenomeni
Paranormalni snovi
Prapovjesne nemani
Rapa Nui-Uskršnji otok
Sve o vješticama (prvi dio)
Sve o vješticama (drugi dio)
Tajanstvene pojave na Mjesecu
Tajne zvjezdanih prostranstava
Tajne Stonehengea
Teleportacija
Tunguska eksplozija (prvi dio)
Tunguska eksplozija (drugi dio)
Tunguska eksplozija (treći dio)
Ufo svjedočanstva
Ukleti jedrenjaci (prvi dio)
Unutar NLO-a (prvi dio)
Unutar NLO-a (dugi dio)
Vu-Quang-misteriozni jelen
Zagonetke čovječanstva: Egipat (prvi dio)
Zagonetke čovječanstva: Egipat (drugi dio)
Zagonetke čovječanstva: Egipat (treći dio)
Zagonetne pojave
Žrtve otmica (prvi dio)
Žrtve otmica (drugi dio)
Žrtve otmica (treći dio)
Yeti
Pobjednik je tema MISTERIJI sa vaših 39% glasova.
Srebrni diskovi, plamene kugle, sjajni mač... Samo su neke od neobičnih pojava na nebu s kojima su se u drugome svjetskom ratu susretali saveznički i njemački ratni piloti vjerujući da su - tajno oružje protivnika!
PREŽIVJELI PILOTI SVJEDOČE
Zadatak 115>> ušao je u povijest američkog zrakoplovstva kao "Crni ćetvrtak". On je bio jedan od najtragičnijih događaja koji je nanio velike gubitke američkim bombarderima. Okolnosti pod kojima se odvijao "Zadatak 115" je najistraživaniji slučaj u povijesti američkog zrakoplovstva. Ova je akcija postala jedna od najtragičnijih u povijesti američkih zračnih snaga. Na zadatak je poletjelo 257 aviona, a vratila su se u bazu 192. Od tog broja, njih 142 su bila oštečena. Samo 50 bombardera nije pogođeno mecima iz njemačkog oružja. Život je u toj akciji izgubilo 590 zrakoplovaca.
POJAVIO SE OBLAK "SREBRNIH DISKOVA"
14, listopada 1943. godine preletjelo je 257 letećih tvrđava - bombardera njemačku granicu da bi bacilo svoj smrtonosan teret na grad Schweinfurt u kojem su se nalazile tvornice njemačke vojne industrije. Znatno ispod sebe, piloti su ugledali, kako su bili uvjereni, eskardilu njemačkih lovaca koja se dizala da bi ih napala. "Napalo nas je šest eskardila Messerschmidta-109. Bio je to koordinirani napad, najbolji koji sam ikad vidio. Koordinacija leta im je bila fantastična, a tehnika leta vrhunska. Na nekih 50-ak metara ispred mene, pogođen je naš bombarder. Plamen je zahvatio avion, a pilot je skočio s padobranom... Očekivao sam trenutak kad će biti pogođen i naš avion. Za strah nije bilo vremena, iako sam mislio da se neću vratiti živ u bazu. Uhvatila me neka čudna ravnosušnost...! svjedoči jedan od preživjelih sudionika "Zadatka 115" pukovnik Budd Peaslee. Usprkos gubicima, američki su se bombarderi približili Schweinfurtu, cilju svog napada. "Nalazili smo se odmah iza vodeće formacije bombardera. Zadržali smo pravilan poredak naših formacija, ali jedna od grupa spala je samo na dva bombardera. A iz baze ih je poletjelo 20 više... Njemački lovci su nas napadali iz svih pravaca. Našli smo se u vatri njihovog oružja. Vrijeme, koliko je mogao trajati njihov napad, već je davno prošlo, ali su oni dalje bili uporni. Ispod nas su bljeskale eksplozije naših bombi, koje su rušile Schweinfurt..." A tada se dogodilo nešto neobjašnjivo. Na visini većoj od 5500 metara, među bombarderima, lovcima, raketama i padobranima, pojavilo se nešto posve nepoznato. Piloti i mitraljesci pažljivo su promatrali nebo u očekivanju napada njemačkih lovaca. Svi oni bili su iskusni vojni veterani. Ne jedan, ne nekoliko već cijelu grupu bombardera okružila je formacija nečega što u zraku ne bi smjelo postojati. To nisu bili lovci, ni bombe, ni rakete, ni metci, ni krhotine pogođenih aviona, ni članovi njihovih posada, koji su iskočili iz njih koristeći padobrane. U službene arhive američkih zrakoplovnih snaga taj je događaj ušao kao "jedan od najzagonetnijih incidenata u drugome svjetskom ratu", kao zagonetka koja nikad nije rješena ni do današnjih dana. Piloti i ostali članovi, vidjeli su kroz pleksiglas pilotske kabine "oblak diskova" na pravcu leta 384. eskardile, koji im se približavao. Posade aviona su iznenađene čudnom pojavom međusobno provjeravale da li je doista stvarno ono što vide. "Diskovi" u oblaku bili su srebrne boje. Promjer im je iznosio oko 7.5, a visina 2.5 centimetara. A tada se dogodilo nešto "nemoguće". "Boeing B-17" broj 026 se velikom brzinom približio "oblaku diskova". pilot je naglim manevrom pokušao izbjeći direktan sudar, ali bez uspjeha. Kasnije je pilot u istrazi svjedočio: "Moje je desno krilo proščo kroz sam oblak, ali to nije imalo nikakvog učinka ni na motor, ni na krilo aviona": U kasnijem ispitavanju, pilot je tvrdio da je jedan od diskova udario u pilotsku kabinu, ali ni pilot, ni članovi posade nisu čuli pri tome nikakav zvuk, ili eksploziju bilo kakve vrste. Pilot je isto tako tvrdio, a to su potvrdili i ostali članovi posade, da su iza diska letjele, također u formaciji oblaka, crne krhotine raznih veličina.
Ispitivanje u svezi ovog incidenta dobila su oznaki "Top Secret". U dokumentu vezanom uz ovaj incident se dalje navodi: "I ostali avioni su primjetili da lete kroz oblak srebrnih diskova, ali nisu zabilježena nikakva vidljiva oštećenja. Diskovi i krhotine zabilježeni su u još dva navrata, ali se nije moglo utvrditi njihovo porijeklo" U dokumentu postoji i bilješka u kojoj se navodi: "Ispitivanja su pokazala da su srebrni diskovi, opisani od posada aviona iz misije 115, viđeni u jednom slućaju prije, a u drugom slučaju nakon 15. listopada 1943. godine." U arhivima njemačke avijacije nisu nađeni nikakvi tragovi sličnih bliskih susreta, a ovaj savezniučki izvještaj je i dalje ostao tajan, a u arhivu zrakoplovnih snaga ostao je i dalje pod oznakom "neobjašnjen."
"VATRENE KUGLE" PRATE SAVEZNIČKE AVIONE
Pojava neobjašnjivih srebrnih diskova pokrenula je specijalnu istragu, kako bi otkrila što se krije iza tog fenomena. Međutim, usprkos svih napora, misterij nije nikada razjašnjen. A sve je započelo još 1940. godine, kad su se na nebu dešavale doista čudne stvari. Saveznički piloti su susretali neobična, obojena svjetla kružnog oblika, diskove koji su lebdjeli u zraku, letjelice fantome. Vjerovali su da se radi o njemačkom tajnom oružju. Njemački piloti su vudjeli isto takve misteriozne letjelice, a mislili su da su one - savezničko tajno oružje. Nitko ne sumnja u realnost uočenih fenomena, međutim, koliko je poznato, njihova priroda nije ni do danas otkrivena. "Nacisti su lansirali na noćno nebo iznad Njemačke nešto što do sada nismo vidjeli", glasile su učestale poruke savezničkih pilota tijekom, 1944. i 1945. godine. Tajanstvene letjelice kao da su se zalijepile za krila savezničkih aviona u zračnom prostoru Trećeg Reicha. Piloti su koristili izraz "Foo fighter", da bi označili nepoznate leteće objekte ili pak druge čudne fenomene s kojima su se susretali tijekom letova. Njemački izvori spominju misteriozne letjelice pod imenom "Fuerball"-dakle kao "plamenu loptu". "Plamene lopte" bi se pojavljivale iznenada i kilometrima bi pratile savezničke avione. Činilo se kao da su teledirigirane. Nitko nije znao o čemu se zapravo radi. Pojavljivale bi se iznenada da bi pratile kilometrima savezničke avione. Činilo se kao da se njihovim letom upravlja sa Zemlje korištenjem radiosignala. Poručnik Schluert iz 45. američke borbene eskardile navodi u svom izvješču da je njegov avion u noći 23. studenoga 1944. pratilo "10 loptica crvenog plamena". Piloti Henry Gibblin i Walter Clearly javili su komandi da su tijekom noćnog leta 27. rujna 1944. godine u blizini Speyera, ugledali ogromno, "plamteće svjetlo", koje je preletjelo iznad njihovog aviona brzinom od 400 kilometara na sat. Glasine o misterioznim njemačkim letjelicama postajale su sve učestalije. Većina tih izvještaja slaže se najmanje u dvije značajne točke: Svi oni govore da su "leteće kugle", prema svemu sudeći, poletjele sa Zemlje, a kad bi se priblližile savezničkim avionima, došlo je do poremećaja rada njihovih elektrouređaja i do prestanka rada svjećica avionskih motora. Prema nekim, nepotvrđenim vijestima, na taj način izazvani problemi u radu elektroinstalacija prouzročili su rušenje nekoliko savezničkih aviona. Kad su uočene te pojave, Saveznici su pretpostavljali da se u slučaju "plamenih kugli" radi o elektrostatičnim nabojima. Nakon što je ta teorija bila oborena, počelo se vjerovati da su "plamene kugle", njemačko ili japansko tajnbo oružje, koje bi trebalo onemogućiti djelovanje savezničkih zračnih snaga. Javile su se teorije koje su tvrdile da su "Foo fighter" dio psihološkog rata, koji treba unijeti nesigurnost u redove saveznika. Na kraju, kad nitko nije bio u stanju razriješiti misterij "Plamenih kugli", Komanda američke 8. armije i Komanda britanskog ratnog zrakoplovstva su došli do zaključka da su "plamene kugle" rezultat - masovnih halucinacija. Zanimljivo jest da su plamene kugle nestale s neba nekoliko tjedana prije završetka drugoga svjetskog rata. Još je, međutim, zanimljivije da su se pojavile između 1946. i 1948. godine iznad zapadne Europe i Skandinavije, gdje su zabilježeni mnogobrojni bliski susreti prve vrste. Mnogi ljudi, među njima su bili i brojni piloti te osoblje na radarima, izvještavali su o pojavama nepoznatih letećih objekata u obliku cigare ili pak diska. I u SAD-u je bilo takvih bliskih susreta. Tako je, na primjer, Harold Dahl prijavio svoje viđenje objekata u obliku tanjura koji su letjeli u smjeru kanadske granice. Tri dana potom, leteći tanjuri su viđeni iznad slapova, u jednom planinskom lancu u državi Washington, koji su, također, letjeli prem granici s Kanadom. Tada se mnogo nagađalo nije li Amerikancima i Rusima temeljem nacrta što su ih našli kod Nijemaca, uspjelo sagraditi novu vrstu letjelica u obliku diska.
ORIGINALNA snimka jednog lovca okruženog svjetlosnim loptama
Evo još par slika:
FOO FIGHTERS
Vijesti o pojavama "Foo fightersa" dolazile su tijekom drugog svjetskog rata iz raznih dijelova svijeta. Izvještaji o tim pojavama s bojišta na Pacifiku se nešto razlikuju od europskih. Prema njima "Foo fighters" su "goreće sfere koje jednostavno vise u zraku", a tek ponekad slijede avione. Jednom je priliko topnik na avionu "B-29" uspio pogoditi jednu od tih "plamenih kugli", koja su potom razletjela na nekoliko velikih komada. Oni su pali na jednu zgradu, koju je potom zahvatio požar. Evo nekoliko vijesti o "Foo Fightersima" iz raznih dijelova svijeta:
- U rujnu 1941. godine poljski brod "S.S Pulaski" je prevozio engleske vojnike u vodama Indijskog oceana. Tom su prilikom dva mornara ugledala "nepoznatu, plamenu loptu, koja je sjala zelenkastim svjetlom. Bila je velika poput punog Mjeseca"
- Avionu Australskog kraljevskog zrakoplovstva, koji je letio iznad Tasmanije, sredinom 1942. godine približili se nešto u obliku mača što je blještilo sjajem nalik na broncu. "Mač" je pratio avion nekoliko minuta, da bi naglo promjenio smjer leta i nestao u oceanu.
- Ufolog Leonard H.Stringfield, koji je nekada bio američki obavještajni časnik, svjedoči o gotovo fatalnom bliskom susretu koji je doživio krajem drugoga svjetskog rata. Kad se avion "Curtiss-Wrighz C-46" u kojem je letio približio 18. kolovoza 1945. godine japanskom otoku leo Jima, ugledali su tri sjajna objekta u obliku suze kako im se približavaju. Instrumenti za navigaciju u avionu su podivljali, a avion je naglo počeo gubiti visinu. Posadi i putnicima je bilo rečeno da se pripreme za iskakanje iz aviona, a tada su objekti iznenada nestali kako su se i pojavili. U tom trenutku isntrumenti i motor aviona opet su radili normalno.
