SVIJET MISTERIJA

nedjelja, 25.10.2009.

UNUTAR NLO-a (prvi dio)

Pobjednik je tema untar NLO-a sa 50% glasova.
Ovo će biti vrlo opširna tema tako da ću pisati u dva dijela danas i za tjedan dana, a sa desne strane će te imati izbor tema koju želite za 2 tjedna. Krenimo sada na ovo putovanje koje će nas promjeniti.

ONI SU MEĐU NAMA
Ovu rečenicu svojevremeno je izrekao američki pukovnik James Bo Grotz za vrijeme svog susreta sa predsjednikom SAD Ronaldom Reganom u tajnoj bazi Fort Carson u Coloradu! Alieni su naša realnost!
Ova fantastična tvrdnja još koliko jučer mogla se pročitati samo u znanstvenofantastičnoj literaturi. Danas je ona, međutim, tvrdnja iza koje punim imenom i prezimenom stoji sve više uglednih američkih kozmičkih stručnjaka, astronauta i istraživača fenomena NLO. Među njima je najglasniji dr. Richard J. Bovlan, ugledni američkii psiholog, autor dvije zanimljive knjige - "Pozitivna iskustva sa misterioznim posjetiteljima" i "Izvanzemaljski kontakti i ljudsko ponašanje". Njegovu izjavu da će “vlade SAD i Rusije uskoro prekinuti šutnju koja traje već više od 50 godina i reći nam istinu o postojanju Vanzemaljaca i NLO-a na našem planetu”, prenijela je cjelokupna svjetska štampa.

ŠOKANTNA ISTINA
Pripremajući se za to šokantno sučeljavanje sa istinom, smatra dr. Bovlan, američki su zvaničnici 18. ožujka 1995. godine već testirali i javnost. Tog dana je Disney Corporation prikazala je dokumentarac o pojavama NLO-a. Bez ikakve najave, namjerno, htjelo se vidjeti reakcije gledatelja u državama Connecticut, Tennessee, Alabama, Florida i California, jer je TV-postaja koja je bila odabrana za prikazivanje autentičnog dokumentarnog filma imala vidljivost samo u tim državama. Zapanjujući film, nikada do tada prikazan, komentirao je Michael Eisner, izvršni producent Disney Corporation, a mnoge njegove tvrdnje izrečene te večeri više su nego šokantne:
· Čovječanstvo se nalazi u središtu najvećeg događaja u svojoj povijesti, kontakt sa inteligentnim bićima sa drugih planeta je uspostavljen!
· Inteligentna bića nas pozivaju da pristupimo galaktičkom savezu. Taj je poziv istodobno i veličanstven i zastrašujuč!
· Vanzemaijski brodovi na našu planetu dolaze u valovima i možemo reći da smo preplavljeni gostima iz svemira!
· Nama još uvijek nezamisliva tehnologija omogućuje Vanzemaljcima da putuju svemirom i nevjerojatnom brzinom uđu u našu atmosferu!
· Više od jedne vanzemaljske letjelice palo je na Zemlju i bilo otkriveno od strane američke vojske. Obavljena su tajna ispitivanja, daleko od očiju javnosti!
· U mjestu Roswell, New Mexico, jedan NLO doživio je nesreću. U njemu su pronađena tri mrtva Vanzemaljca. Ostaci letjelice i tijela došljaka podvrgnuta su znanstvenom ispitivanju u projektu koji se vodio pod imenom Majestic Twelve. Grupu je osnovao americki predsjednik Truman, a u javnosti je njeno postojanje desetljećima demantirano!
· Kada je američki predsjednik Jimmy Carter na početku preuzimanja dužnosti predsjednika oformio ured odmah je dao instrukcije da se osnuje Komisija za kontakte sa vanzemaljcima!
· U studeno 1975. godine Zapovjedništvo americkičh vojnih zračnih snaga uspostavilo je kontakt sa Vanzemaljcima, koji su ih posjetili u nekoliko NLO-a.
· Postoje naznake da će američka vlada uskoro prekinuti šutnju dugu više od pola stoljeća i da će definitivno priznati da su Vanzemaljci – naša realnost!.
Pomoću ovog testa, Vlada je htjela vidjeti reakciju javnosti na mogući susret sa Vanzemaljcima. Te večeri, telefonska služba u navedenim državama doživjela je kolaps, a služba hitne pomoći uvidjela je koliko je njihova dosadašnja efikasnost relativna stvar.

KADA JE POČELO
“Tokom godina koje su uslijedile nakon II. svjetskog rata, Vlada SAD-a bila je suočena sa serijom slučajeva koji će promijeniti tok povijesti i utjecati na budučnost cijelog čovječanstva”- smatra Richard J. Boylan u tekstu kojeg prenosim. Ti događaji bili su toliko nevjerojatni, da se tadašnji predsjednik Truman sa svojim vojnim vrhom osjetio potpuno bespomočnim, iako je upravo kao pobjednik izašao iz drugog svjetskog rata. U to vrijeme, SAD su jedine posjedovale atomsku bombu, imale su naprednu tehnologiju i najjaču ekonomiju, najviši standard i najjaču vojsku. Možemo samo zamisliti kako se vrh američke vlade i vojske osječao kada su saznali za leteći tanjur koji je pao u New Mexicu. Između siječnja 1947. i prosinca 1952. godine pronađeno je 16 NLO-a, neki od njih razbijeni u sudaru sa tlom, a neki prizemljeni (otvaranjem vatre) od strane američkog ratnog zrakoplovstva. Pronađeno je 65 tijela, a jedan preživjeli Vanzemaljac odvežen je u vojnu bazu. Trinaest letjelica palo je u SAD-u, jedna u Norveškoj, dvije u Meksiku.
U New Mexicu, kod mjesta Aztec, 13. veljače 1948. godine pronađen je NLO. Mjesec dana kasnije, 25. ožujka, pala je još jedna letjelica u blizini mjesta White Sands Proving Ground. Bila je ovalnog oblika s promjerom od 30 metara.
To što je pronađeno 17 mrtvih tijela izvanzemaljskih bića nije izazvalo toliki šok koliko činjenica da su u obje letjelice pronađeni dijelovi ljudskih tijela, i to vrlo velik broj – ljudskih glava! Svi dijelovi ljudskih tijela bili su pohranjeni u neku vrstu hranjive tekućine. To otkriće bilo je jedno od najvažnijih i najšokantnijih u našoj povijesti od prahistorije do danas.
U povodu tog otkrića u tajnosti je oformljena posebna komisija sačinjena od najuglednijih američkih znanstvenika. Projekt je nazvan SIGN.
Slucaj "Roswell" javnosti je već dobro poznat. Ali, "zahvaljujući" famoznoj CIA-e, jedna činjenica nikada nije objelodanjena - 1949. godine zarobljen je jedan ŽIVI Vanzemaljac, koji je nazvan imenom Ebe. To ime (skracenica od Extraterrestrial Biological Entity) predložio dr. Vannevar Bush. Na početku svog "sužanjstva", prilikom ispitivanja, Ebe je pokazao sklonost "iznošenju činjenica po svom nahođenju". Drugim riječima, volio je lagati. Ipak, nakon dvije godine, postupno se počeo otvarati. Njegove izjave kompilirane su u "Žutoj knjizi", a njegove snimke su sastavni dio dokumentacije “Projekta Grudge”.
U jesen 1951. godine Ebe se razbolio, ali vrhunski američki liječnici nisu uspjeli odrediti porijeklo bolesti. Jedino što su ustanovili bila je sličnost Ebeovog ustroja organizma sa biljnim. Botaničar Guillermo Mendoza napokon je odustao nakon mnogobrojnih pokušaja da pomogne sirotom Vanzemaljcu. Drugog svibnja 1952. Ebe je, nažalost, umro. Verziju tog slučaja, pomalo romantiziranu, mogli smo vidjeti u Spilbergovom filmu E.T.!
U uzaludnom pokušaju da spasi Ebea, američka Vlada je odlučila emitirati u svemir poziv za pomoć. Odgovora nije bilo ali projekt nazvan “Sigma” nastavljen je sa punim entuzijazmom.

TAJNA SVJETSKA VLADA
Nekako u isto vrijeme, predsjednik Truman dogovorio je sa vladom SSSR-a suradnju u slučaju eventualne opasnosti od strane Vanzemaljaca. Napravljeni su i razrađeni planovi obrane u slučaju napada na našu planetu. Osnovana je nezavisna komisija stručnjaka, "Grupa Bilderberg”, koja je imala zadatak koordinirati američko-sovjetsku saradnju. Grupa se prvi puta sastala 1952. godine u Hotelu Bilderberg, a glavni štab je smješten u Genevi u Švicarskoj. S vremenom je ova grupa izrasla u TAJNU SVJETSKU VLADU, koja danas kontrolira najvažnije svjetske događaje i manipulira predsjednicima i dužnosnicima svih država. Najveći uticaj je imao američki predsjednik George Bush, koji je dugogodišnji pripadnik samog vrha svjetske masonske lože
Početkom 1953. godine novi predsjednik ušao je u Bijelu kucu. Bio je to general Dwight David Eisenhower. Postao je poznat po svom načinu donošenja odluka: kada se savjetinici nisu mogli međusobno složiti, nakon što bi saslušao sve alternative, odluku je donosio on sam.
Tokom 1953. godine, pronađeno je deset oštečenih NLO-a, sa 26 mrtvih i 4 živa Vanzemaljca. Četiri NLO-a pala su u Arizoni, dva u Teksasu, jedan u New Mexicu, jedan u Louisiani, jedan u Montani i jedan u Južnoj Africi. Stotine očevidaca vidjelo je padove tih letjelica. Eisenhower je bio svjestan da tajnu vezanu za leteće tanjure ne može javno obznaniti niti otkriti Kongresu. Početkom 1953. obratio se svom prijatelju Nelsonu Rockfelleru i njih su dvojica osnovali su grupu “MJ-12”. Medutim, vrijeme je pokazalo da je odluka da traži pomoć od Rockfellera bila najveća greška predsjednika Eisenhowera, kako za Ameriku, tako i za cijeli svijet. Rockfeller je, naime, najodgovornija osoba za skrivanje istine od javnosti.
Godine 1953. astronomi su otkrili velike objekte u svemiru kako se približavaju Zemlji. Isprva, mislili su da su to asteroidi. Međutim, ubrzo su ustanovili da bi to mogla biti eskadrila kozmičkih brodova. Projekt “Sigma” to je i dokazao, budući da su uhvaćeni radio-signali sa tih vanzemaljskih letjelica.
Kada su NLO-i došli u blizinu Zemlje, zauzeli su vrlo visoku geosinkroniziranu orbitu iznad samog ekvatora. Bilo je nekoliko ogromnih letjelica čija namjera nije bila poznata. Pomoću projekta “Sigma” i novoosnovanog projekta “Plato”, koristeći se kompjutorskim "binarnim" jezikom bilo je moguće dešifrirati radio-signale Vanzemaljaca i odrediti mjesto njihovog spuštanja.
Pod stogo kontroliranim okolnostima, daleko od očiju svjetske javnosti, ostvaren je kontakt licem u lice sa bićima iz drugih svjetova, tvrdi Richard J. Boylan! Mjesto spuštanja bilo je u pustinji, a poznati film "Bliski susreti treće vrste" romantizirana je verzija stvarnog događaja. Cilj projekta “Plato” bio je samo jedan - uspostaviti diplomatske odnose sa Vanzemaljcima, a to je i postignuto. Da bi dokazali svoje dobre namjere, došljaci su na Zemlji ostavili nekoliko svojih pripadnika, a nekoliko Zemljana otišla je njihovom letjelicom.

SUSRETI SA VANZEMALJCIMA
U međuvremenu, rasa humanoidnih izvanzemaljaca spustila se u vojnu bazu na Floridi i uspostavila neposredni kontakt sa američkom vladom. Od Amerkanaca su zahtjevali samo jedno – da smjesta prekinu sa nuklearnim pokusima i unište svo nuklearno oružje. Na zahtjev američke vlade za razmjenom tehnologije Vanzemaljci su odgovorili negativno! Duhovno nismo još spremni niti za tehnologiju koju već imamo, a još razvijenija tehnologija u rukama naših znanstvenika i političara potpuno bi uništila planet Zemlju. Do definitivnog dogovora nije došlo jer su predstavnici američke vlade smatrali da bi razoružavanje u ovom trenutku predstavljalo veliku opasnost za cijeli svijet. Nisu vjerovali Vanzemaljcima! Da li su donijeli pogrešnu odluku?
Treći susret sa Vanzemaljcima odigrao se 1954. godine u poznatoj vojnoj bazi Edwards Air Force. Baza je bila zatvorena tri dana, nitko nije mogao ući niti izaći. Povijesni događaj bio je unaprijed planiran. Svjedoci su potvrdili da su vidjeli tri NLO-a kako lete iznad vojne baze, i na njih je čak otvorena vatra. Srećom, bez pogodaka. Predsjednik Eisenhower susreo se sa Vanzemaljcima 20. veljače 1954., a jevnosti je priopčeno da je otišao zubaru u Palm Springs. Tom prilikom potpisan je formalni ugovor izmedu Vanzemaljaca i SAD. Štoviše, planeta Zemlja dobila je prvog izvanzemaljskog ambasadora, koji je bio u bazi još od drugog interplanetarnog susreta. Njegov naziv i titula bili su "Njegovo Svemočno Visočanstvo Crill (Kril)". U uskim vojnim krugovima, posprdno je nazivan "taoc Kril".
Ubrzo nakon ovog susreta, predsjednik Eisenhower doživio je srčani udar! Osim predsjednika, susretu su još prisustvovali Franklin Allen (novinar), Edwin Nourse (fizičar), Gerald Light (sa Instituta za metafizička istraživanja) i katolički biskup Maclntyre iz Los Angelesa. Njihova reakcija na ovaj susret trebala je biti pokazatelj moguće reakcije javnosti cijelog čovječanstva. Odlučeno je da javnost još uvijek ne bi smijela saznati za ove kontakte, a kasnija ispitivanja pokazala su da je takva odluka bila ispravna.
Ugovor koji je postignut sadržava i točku koja obje strane obvezuje na šutnju. Vanzemaljci su se obavezali na pružanje pomoći u obliku novih tehnologija koje ne mogu nanijeti nikakvu štetu ako dođe u krive ruke. Sa svoje strane, američka vlada je dozvolila Vanzemaljcima da u znanstvene svrhe vrše ispitivanja na ljudima, ali pod uvjetom da se osoba vrati na mjesto otkuda je odvežena, da joj se ne smije nanijeti nikakve ozljede i da joj se izbriše sječanje na događaj. Također, Vanzemaljci su se obavezali da će obaviještavati Komisiju Majesty Twelve (MJ-12) o svakom svom kontaktu sa ljudima i svakom obavjenom eksperimentu. Isto tako, dogovorena je razmjena diplomata na ambasadorskom nivou.

ULOGA A. HYNEKA
Izvanzemaljci su ostali na Zemlji, a Zemljani su otišli na njihov matični planet, i dogovoreno je vrijeme povratka. Taj događaj prikazanje u filmu "Bliski susreti treće vrste". Zanimljivo, tehnićki savjetnik u filmskom projektu bio je nito drugi do pokojni dr. J. Allen Hynek, čovjek koji pedestih godina pobijao postojanje NLO-a da bi kasnije predvodio grupu istraživača i znanstvenika koji su javno priznavali da su leteći tanjčri nepobitna činjenica!
Autor ovog teksta Richard J. Boylan, za vrijeme svoje službe u američkoj mornarici, u okviru projekta “Grudge” pročitao je tajni izvještaj o kontaktima sa alienima. Autori tog izvještaja bili su pukovnik Friend i dr. J. Allen Hynek, postavljeni na to mjesto od strane ClA-e! Dr. Hynek je bio taj koji je nebrojeno puta opovrgavao prisutnost NLO-a i štampi davao objašnjenja poput "to je samo plin iz močvare koji isparava" ili “o je bio roj insekata”, “jato divljih ptica”, “meteorološki baloni”, “optički fenomeni”... Dr. Hynek je zvanično bio član glasovitog projekta "Plava knjiga" ("Blue book"), a tajno je bio odgovoran za izgradnju nekoliko podzemnih baza za Vanzemaljce i za razmjenu novih tehnologija.
Podzemne baze u kojima borave Vanzemaljci izgrađene su ispod indijanskog rezervata Four Corners, na granicama država Utah, Colorado, New Mexico i Arizona, te u području pod nazivom Dreamland. Dreamland je sagrađen u pustinji Mojave, u mjestu Yucca, gdje se danas leteći tanjuri viđaju gotovo svakodnevno!
U novooformljenom projektu "Redlight", grupa znanstvenika i vojnih eksperata dobila je zadatak da istraže način leta NLO-a. U tu svrhu sagrađena je super tajna podzemna baza u mjestu Groom Lake u Nevadi, na poljima gdje su se inaće testirala nova oružja. Tako je nastala famozna AREA 51, čije su postojanje američka vlada i CIA dugo vremena osporavali. Za ulazak u nju danas je potrebna posebna, tkz. Q dozvola. Iznad površine tla, podrucje je nazvano Dreamland, a ispod površine The Dark Side of the Moon.
Prema informacijama i dokumentaciji koju posjeduje autor ovog teksta Richard J.Boylan, danas najmanje 600 Vanzemaljaca surađuje sa američkim znanstvenicima i osobljem CIA-e. Zbog straha od implantacije, samo odabranim pojedincima dozvoljeno je kontaktirati sa Vanzemaljcima, a njihove su aktivnosti pod neprekidnom kontrolom.

MAJESTY TWELVE-ZAVJERA
Ultra tajnim memorandumom NSC5510, američki je predsjednik Eisenhower osnovao komisiju Majesty Twelve (MJ-12), koja je imala za cilj da koordinira i kontrolira sve u vezi sa kontaktima sa Vanzemaljcima. U to vrijeme nastao je i memorandum NSC5412/1, kojim bi se američkom Kongresu objasnila namjera tajnih sastanaka, ukoliko bi Kongres saznao za to. Grupe MJ-12 brojala je 19 članova, a njeno osnovno pravilo glasilo je da se nikakva akcija ne može poduzeti bez suglasnosti najmanje 12 članova.
Pripadnici te grupe bili su redom birani iz američkog Vijeća za vanjske poslove, a kasnije iz tzv. Trilateralne komisije. Gordon Dean. George Bush i Zbigniew Brzezinski bili su među njima. Većina pripadnika MJ-12 regrutirana je iz tajnih udruženja "Skull and Bones" i "Scroll and Key", koje egzistiraju u sklopu sveučilišta Harvard i Yale!
Trilateralna komisija, koja je svoje ime dobila je po znaku nazvanom "Trilateral insignia", amblemu koji su svemirski brodovi imali prilikom povijesnih susreta, radila je u tajnosti sve do 1973. godine. Za vrijeme Eisenhowera i Kennedya, komisija je lažno nazvana Komitet 5412, odnosno Special Group. Za vrijeme predsjednika Johnsona korišteno je ime Komitet 303, budući je u knjizi "Tajna vlada" kompromitirano ime Komitet 5412. Za vrijeme Nixona, Forda i Cartera upotrebljeno je ime Komitet 40, a za vrijeme Reagana, Komitet PI40. Svih tih godina mijenjao je samo ime, dok su ciljevi i aktivnosti ostale iste.
Godine 1995. postalo je jasno da su Vanzemaljci prevarili Eisenhowera i prekršili ugovor. Osakačeni ljudi i stoka pronalaženi su u velikom broju, širom SAD. Sumnjalo se da grupi MJ-12 Vanzemaljci nisu prikazali točne liste i broj ispitivanih Zemljana. Također je osumnjičena i Rusija za suradnju sa Vanzemaljcima, što se pokazalo točnim. Došljaci su tvrdili da su ljudskom rasom manipulirali, a to čine još i danas pomoću tajnih društava, te uz pomoć magije i okultizma. Međutim, treba imati na umu da bi i takve tvrdnje mogle biti pokušaj manipulacije!
Nakon nekoliko zračnih sukoba izmedu zračnih snaga SAD i NLO-a, koji su se odigrali prije nego što je stupljeno u kontakt sa Vanzemaljcima, postalo je očito da se naše oružje ne može mjeriti sa njihovim. Zbog toga je u studenom 1955. godine sačinjen Memorandum NSC-5412/2 koji je predviđao osnivanje komisije koja bi "ispitala razvoj i primjenu nuklearnog oružja". Pravi razlog je, međutim, bio razvoj oružja kojim bi se Zemljani mogli obraniti u slučaju da izvanzemaljci postanu ozbiljna prijetnja.
Henry Kissinger, član te Komisije, napisao je tada rad "Nuklerano oružje i vanjska politika", koji je objavilo Vijeće za inostrane odnose, a izdavač je bio Harper&Brothers iz New Vorka. Bilo je to 1957. godine.
Poslije saznanja da se naše oružje ne može mjeriti sa oružjem Vanzemljaca, uslijedilo je još jedno šokantno otkriće: Vanzemaljci koriste ljudska bića kako bi dobili izlučevine žlijezda, encime, hormone i krvnu plazmu. Uz to vrše i genetske eksperimente!
Budući da tehnička razina naoružavanja nije jamčila efikasnu obranu protiv visokorazvijenih Vanzemaljaca, MJ-12 su odlučili održavati diplomatske odnose sve dok Zemljani ne razviju adekvatna oružja.

PROROČANSTVA IZ FATIME
Događaj u Fatimi, početkom ovog stoljeća, bili su također pažljivo proučavani od strane američke vlade. Amerika je u Vatikan ubacila svoje krtice i uskoro je napravljena tajna studija koja je uključivala i proročanstva iz Fatime.
Ako je vjerovati, američkim tajnim izvorima, proročanstva iz Fatime nagovještavaju mogučnosti samouništenja ljudskog roda. Događaji koje opisuje Knjiga otkrivenja, zaista će se dogoditi. Proročanstvo kaže da će se roditi dijete koje će u svojim zrelim godinama, donijeti zaračenim narodima mir, a svijet ujediniti lažnom religijom. Pošto zavede cjelokupno čovječanstvo, bit će prepoznat kao Antikrist. Treći svjetski rat buknut će na Bliskom istoku invazijom Izraela na Ujedinjene Arapske Narode (sadašnje arapske zemlje prije toga će se ujediniti), a kulminirat će nuklearnim holokaustom...
Godine 1957. – tvrdi Richard J.Boylan - održan je tajni simpozij na kojem su učestvovali tada najveći znanstveni umovi. Zajednički zaključak bio je zastrašujući: 2000 godine, odnosno odmah po prijelazu u treći milenij moglo bi doći do samouništenja ljudske rase! Zbog toga je predsjednik Eisenhower zatražio od tajnog društva JASON, sastavljenog od najvećih mozgova i najutjecajnijih ljudi, da iznesu moguće alternative opstanka. Tako su nastale:
ALTERNATIVA 1:Nuklearnim bojevim glavama stvoriti ogromne rupe u stratosferi gdje bi toplina i radioaktivne čestice mogle izaći iz zemljine atmosfere. No, taj način stvorio bi dodatnu radijaciju. Velike ozonske rupe koje danas postoje mogle bi biti rezultat provedbe Alternative 1, no to je samo moguća pretpostavka.
ALTERNATIVA 2:Izgraditi podzemne gradove i tunele, gdje bi odabrani pripadnici svih kultura našli utočište u nastupajućoj općoj katastrofi. Ostatak čovječanstva bio bi prepušten samom sebi na površini zagađene planete. Danas znamo da su podzemni gradovi sa svim pripadajučim sadržajima već spremni za prihvat većeg broja ljudi.
ALTERNATIVA 3:Iskoristiti izvanzemaljsku tehnologiju, kombinirati je sa vec postojećom i odobriti određen broj ljudi koji bi osnovali kolonije u svemiru. Mjesec, kodnim imenom ADAM, već je odavno odabran. Slijede, Mars koji nosi kodno ime EVA. Autor ovog teksta R.J.Boylan posjeduje fotografije baza na Mjesecu i vrlo lako se može dokazati da su kolonije na Mjesecu realnost - fotografije je snimila NASA i "procurile" su tek nedavno kada su digitalizirane i pohranjene u kompjutor.
Osim ove tri alternative, napravljen je i jedan čudovišan plan. Uz kontrolu rađanja potrebno je uvesti sterilizaciju i uvesti smrtonosne mikrobe kako bi se smanjio broj ljudi na cijelom planetu. AIDS je samo jedan od rezultata tog plana, slijede ebola, sars... Gospodari svijeta su odlučili reducirati broj crnaca, hispanjolaca i homoseksualaca. U zajedničkom dogovoru, istovremeno kad i američka, i ruska vlada je počela ostvarivati Alternativu 1 i Alternativu 2. Zajedno rade i danas. Sve ove godine, antagonizam izmedu Rusije i Amerike bio je maska kako bi se prevarile mase i opravdali projekti, tobože potrebni radi obrane zemlje. Vlade SAD i Rusije su najbolji saveznici!
Dok je bio u Bijeloj kući, predsjednik Kennedy je postavio ultimatum grupi MJ-12 da smisli način kako da se američka i svjetska javnost upozna sa postojanjem Vanzemaljaca. Bio je spreman to obznaniti u 1964. godini. Također je bio na najboljem putu da otkrije sadržaje tajnih planova koji se vode pod imenima Alternativa 1, 2 i 3. Budući da je postao opasan za ljude iz "Tajne vlade", odlučeno je da mora biti ubijen. To je bio stvarni razlog atentata na JFK!

TAJNI PLANOVI
Posljednjih godina u provedbi je tajni plan (posebno u SAD), kojim bi se trebala pripremiti javnost za konačnu istinu o postojanju kontakata sa Vanzemaljcima. Zbog toga se u SAD javnost svakodnevno bombardira raznim filmovima, radijskim programima, reklamama i ostalim sadržajima koji izvanzemaljce predstavljaju čas kao loša, čas kao dobra bića.
U posljednjih nekoliko godina iznimno je povečan i broj viđenja NLO-a u cijelom svijetu i stoga je za očekivati da će istina o Vanzemaljcima biti objelodanjena vrlo brzo!
Ali vratimo se čudovičnim zamislima članova komisije M-12 o kontroli stanovništva na Zemlji...
Desetljećima “Tajna vlada" organizira nabavu raznih narkotika i distribuira ih uglavnom siromašnima kao i manjinama (Meksikanci, Kubanci i dr.) u Americi. Socijalnim programima nastoji se stvoriti što veći broj nezaposlenih i ovisnih ljudi. Postiće se uporaba oružja do kojeg se lako dolazi, a sve u namjeri da se stvori klima opće nesigurnosti. Najnovije vijesti potvrđuju kako su uvijek u takvim zakulisanim igrama umiješani političari na najvišim položajima. Opravdano se sumnja da je kralj jeftine droge “cracka” George Bush, senior! Direktor CIA-e John Deutch naredio je istragu kako bi se razbila sumnja u to kako je CIA-e, a to znači američka vlada, omogučila nikaragvanskim kontrašima da prodaju drogu u Los Angelesu i Sjedinjenim Državama kako bi došli do novca za borbu protiv Ijevičarskih sandinista, a usput unštili i američku crnačku sirotinju. Budući da se takvim službenim istragama ne vjeruje, osobito kad je riječ o istragama CIA-i, smatra se da je optužba preozbiljna da bi bila povjerena samo toj obavještajnoj službi. Govori se i o tvrdnjama da su pilići koje najčešće kupuju crnci, zaraženi kemikalijom za steriliziranje.
Optužbe u vezu CIA-e s prodavačima droga objavljene su u ozbiljnim novinama iz San Josea. Napisao ih je i dokazima potkrijepio bijeli novinar poslije obimnog istraživanja. Prema njegovim tekstovima kontraši su 80-tih godina goleme količine “cracka” plasirali najprije u siromašne, crnačke dijelove Los Angelesa, a potom i cijelim SAD. CIA je, iako i nije izravno u tome sudjelovala, morala to znati. Glasine se brzo šire, a osobito su naelektrizirani afroamerikanci. Neki od njihovih najpoznatijih predstavnika izjavili su, javno, kako posjeduju dokaze da je George Bush Senior bio "kralj cracka".
Vlada SAD vrlo uspješno podgrijava klimu sveopće nesigurnosti. Projekt "ORTON", koji je i danas aktuelan, ima zadatak da pomoću jeftinih droga i hipnoze izazove želju u mentalno oboljelih osoba za ubijanjem. Brojni su primjeri pucanja u školskim dvorištima i sličnim mjestima. Tim postupcima stvara se građanski lobby koji zatim traži zabranu prodaje vatrenog oružja. Plan odlično funkcionira, a srednja klasa u Americi traži od vlade da stane na kraj slobodnoj prodaji oružja. Slučajevi masovnih ubojstava događaju se širom Amerike, škola u Kanadi, shopping centara, ubojstva u gradu Stockton u Kaliforniji, ubojstvo rabina Meir Kuhana i mnoga druga - ubojice su redom bili na psihijatrijskom liječenju a svima je davana droga, to jest sredstvo za umirenje “prozac”. Ta droga, uzimana u određenim količinama, uzrokuje kod čovjeka ekstremno nasilje. Tako se proizvode masovni ubojice, a također su vršena ispitivanja ugradnjom chipa u pacijentov mozak, takozvani “implant”. I još nešto, takvi napadi redovito završavaju pacjentovom autodestrukcijom (samoubojstvom) i tragovi se brišu!
Kada se val nasilja proširi do očekivane mjere, a to će biti uskoro, počinje predviđena opća medijska kampanja, koja je već u tijeku. Stvara se opće uvjerenje kako u velikim američkim gradovima vlada anarhija, a to i nije daleko od istine. Svakodnevno, u novinama, a i na televiziji potencira se klima sveopćeg nezadovoljstva, nasilja i nesigurnosti.
Sve ovo je dio plana koji nosi tajni kodni naziv REX-84A! Američka vlada je, zajedno sa vojskom, već 1984. godine uvježbavala provedbu tog plana, i to vrlo uspješno. Tajna vlada preuzet će vlast u Americi, a samim tim i u svijetu koji je već podijeljen i dezorijentiran, posebno zadnjih desetak godina. Tajna Vlada usko surađuje sa Vanzemaljcima, što je potvrdio i Philip Klass, agent CIA-e, u svojim dokumentima pisanim od 1970. do 1973. godine.

ŠTO ZNAJU ASTRONAUTI?
Tokom istraživanja svemira i spuštanja na Mjesec, sve američke letjelice pratili su izvanzemaljski brodovi. Dvadesetog studenog 1990. godine TV Channel 2, jedna od televizijskih stanica u Los Angelesu objavila je da “crveni blještavi okrugli objekat” prati spaceshuttle “Atlantis” koji je bio na vojnom zadatku. To je bilo prvo javno priznanje da NLO uistinu postoje.
Bazu Luna na Mjesecu fotografirao je Lunar Orbiter, dok su astronauti iz Apolla snimili film. Na tom se filmu mogu jasno vidjeti velike kupole, sagrađene kao piramide; monumentalne kružne strukture, veliki silosi, mašine za eksploataciju rude u obliku slova "T" i razna vozila nepoznate namjene. Također, jasno je vidljiv i ogromni svemirski brod, a pored njega još jedan manji - sve su to službene fotografije NASA-e. Baza Luna zajednička je rusko-američka Mjesečeva baza i ona dokazuje da Alternativa 3 nije znanstvena fantastika već realnost!
Astronauti iz programa Apollo, svi odreda, bili su šokirani svim tim saznanjima. Zbog toga su se njihovi životi iz temelja promijenili. Naređeno im je da šute, pod prijetnjom najstrožih kazni i ucjena. Jedan astronaut je progovorio britanskom producentu TV emisije "Alternative 3", i jasno mu rekao što su sve vidjeli. Taj isti astronaut napisao je i knjigu ''Alternative 3" pod pseudonimom Bob Grodin. (Stvarni Bob Grodin postoji i odigrao je značajnu ulogu u prikrivanju istinskih razloga ubojstva predsjednika Kennedya.), ali je 1978. godine počinio samoubojstvo. Nije izdržao pritiske i ucjene. Prije toga morao je u knjigu uvrstiti brojne laži kako bi odjek tv-emisije "Alternative 3" do kraja ublžio i minimizirao.
Istinu je, ipak, nemoguće sakriti. Previše astronauta i pilota vidjelo je izvanzemaljske letjelice i mnogi su spremni da svjedoče.
Prisjetimo se...

MAJOR G. COOPER: “Oni nas posječuju!”
Posljednji Amerikanac koji je u svemir letio sam bio je major Gordon Cooper. Dok se nalazio u orbiti oko Zemlje, iznad grada Pertha u Australiji, 15. svibnja 1963. oko 22 sata vidio je sjajni, zelenkast objekat kako mu se velikom brzinom približava. NLO je bio zamječen i iz radarske baze Muchea nedaleko Pertha. Kada se Cooper spustio na Zemlju, novinarima je bilo zabranjeno postavljati pitanja u svezi NLO-a. (Vijest je proširila australska nacionalna TV i radio mreža koja je pratila čitav let.)
Prilikom svog govora u Ujedinjenim Narodima, major Gordon Cooper nije iimao dlake na jeziku. Izjavio je:
"Vjerujem da izvanzemaljske letjelice i njihove posade posječuju našu planetu!... Mnogi astronauti ne žele o tome govoriti."
Nešto kasnije, u intervjuu koji je dao J. L. Fernandu, Cooper je bio još jasniji:
"Godinama, držim tajnu u sebi. Mnogi piloti i astronauti, također. Sada želim reći istinu. Svaki dan radari širom SAD-a uhvate poneku letjelicu nepoznatog podrijetla. Tisuće ljudi vidjelo je NLO-e. Postoje brojna svjedočanstva i dokumentacija o tome, ali se sve skriva od javnosti! Zašto?! Da bi se izbjegla panika, naravno. Nedavno sam, ovdje na Floridi, bio svjedokom neobičnog fenomena,. Vidio sam kako se iznenada pojavio plamen na jednom polju, a iz plamena je izronio NLO. Jasno sam vidio nekakva bića kako napuštaju letjelicu i uzimaju uzorke tla. Kada su se vratili u letjelicu, ona je nestala nevjerojatnom brzinom. Nitko me ne može razuvjeriti da nisam vidio NLO i Vanzemaljce!..."

N. ARMSTRONG I E. ALDRIN: “Oni su na Mjesecu i gledaju nas!”
Prema riječima NASA-inog astronauta Neila Armstronga. Vanzemaljci imaju bazu na Mjesecu i nedvosmisleno nam poručuju da se Mjeseca klonimo. Sigurno je da su obojica – Neal Armstrong i Edvin “Buzz” Aldrin - odmah nakon povijesnog spuštanja na Mjesec, 21. srpnja 1969., vidjeli vrlo jasno kozmički brod Vanzemaljaca. Jedan od astronauta javio je da vidi svjetlo u krateru, tokom TV prijenosa.
Bivši NASA-in službenik Otto Binder uspio je ''premostiti" NASA-ine telekomunikacijske veze i snimiti sljedeći dijalog:
NASA: ...Stoje tamo? Kontrola zove “Apollo 11”...
“APOLLO 11”: Ove "bebe" su ogromne!... Enormne!... Bože, ovo ne biste vjerovali! Kažem vam da je tamo još jedna letjelica, na rubu kratera. Oni su na Mjesecu i gledaju nas!
U razgovoru sa Neil Armstrongom, koji je vođen na simpoziju NASA-e, jedan novinar je je Armstrongu postavio pitanje:
- Što se, zapravo, zbivalo na Mjesecu za vrijeme misije “Apollo 11”?Armstrong: - Bilo je nevjerojatno!... Znali smo da postoji mogučnost susreta sa Vanzemaljcima. U stvari, bili smo na to upozoreni - od strane Vanzcmaljaca.
- Kako mislite, "bili smo upozoreni" ?
Armstrong: Ne mogu ulaziti u detalje... Mogu samo reći da su njihovi brodovi veći i brži od naših, znatno su tehnološki napredniji. One što smo vidjeli bili su veliki... i prijeteći!
- Ali, NASA je nastavila sa svojim misijama i nakon događaja vezanih uz Apollo 11!?!...
Armstrong: Naravno, NASA je morala nastaviti ali o događajima (u vezi s misijom “Apollo 11”) se šutjelo. Nije se htjelo izazivati panika na Zemlji.
Armstrong je sa Mjeseca obavijestio Kontrolu na Zemlji kako ih “promatraju” dva velika leteća objekta. Međutim, NASA je cenzurirala taj dio prijenosa i javnost nije mogla ništa čuti o postojanju NLO-a. “Buzz” Aldrin snimio je kolor film na kome je zabilježeno i kretanje NLO-a, a nastavio je snimati i pošto je Armstrong izašao izvan svoje letjelice. Armstrong je priznao da je priča istinita ali nije želio ići u detalje, osim što je naglasio kako je CTA odgovorna za zataškavanje cijelog slucaja.
Osim navedenih astronauta, izvještaje o bliskim susretima sa izvanzemaljskim letjelicama dali su i astronauti Donald Slavton (1951.), Robert White (1962.), Joseph A. Walker (1962.), te Eugen Cernan (1973.) i Maurice Chatelain (1979.).
Poznata je izjava NASA-inog astronauta Scotta Carpentera:
"Nikada, prilikom boravka astronauta u svemiru, oni nisu bili sami. Svi do jednoga su bili pračeni NLO-ima!..."

SUKOB NA MJESECU
Budući da se suradnja sa Vanzemaljcima odvija već desetljećima, došli smo u posjed tehnologije koja nadmašuje sve naše snove. Momentalno, SAD posjeduju atomsku antigravitacionu letjelicu smještenu u jednoj tajnoj bazi u Nevadi. Američki su astronauti tom letjelicom došli do Mjeseca, Marsa i Venere. Javnost je sistematski obmanjivana o pravoj prirodi ovih planeta, kao i o stupnju razvoja današnje tehnologije.
Tek je posljednjih godina objavljeno da je pronađena voda na Mjesecu, međutim, ta činjenica godinama je poznata uskom krugu ljudi, kao što im je vrlo dobro poznato i postojanje velikih baza, također, na Mjesecu!
Autor ovog teksta Richard J. Boylan posjeduje službene NASA-ine fotografije, a neke od njih bile su objavljene i u knjigama "Otkrili smo na Mjesecu baze Vanzemaljaca " i "Još je netko na Mjesecu", autora Freda Stecklinga. Godine 1969. došlo je, navodno, do ozbiljnog incidenta između Rusa i Amerikanaca u zajedničkoj bazi na Mjesecu. Ubijeno je 66 ljudi, a neki američki znanstvenici bili su neko vrijeme taoci Rusa. Rusi su tada bili suspendirani iz zajedničkog programa, ali su napetosti prevazidene i ponovo je uspostavljena saradnja, koja i danas traje.
No, neki misle da je scenarij pobune u podzemnoj bazi ARCHULETA MESA čista dezinformacija, koja je imala za cilj izazvati zbunjenost. John Lear je autora ovog teksta uvjeravao kako su specijalne Delta Force jedinice došle u sukob sa Vanzemaljcima (Novi Svjetski Poredak mora imati neprijatelja iz svemira). Međutim, istina je da je jedino neprijateljstvo između Zemljana i Vanzemaljaca bilo izazivanje i pucanje na NLO od strane SAD. Zadatak je bio srušiti NLO i ispitati njihovu tehnologiju ali se u tome nije uspjelo.
Jedan je slučaj posebno zanimljiv. Godine 1978. jedan je trokutasti NLO nekoliko puta preletio iznad vojne baze. Tada je otvorena vatra na leteći tanjur, koji je svaki put uspješno izbjegao projektile američke vojske. Kao da su Amerikancima htjeli pokazati koliko su nadmočni i napraviti ih smiješnima!

KONTROLA "MUFON"-a
"MUFON" - Mutual UFO Network, je internacionalna organizacija sastavljena od ljudi koji se ozbiljno i studiozno bave fenomenom NLO-a. Udružili su svoje znanje i talente, a organizacija MUFON ima svoje podružnice na svim kontinentima. Sjedište organizacije je u SAD, a svatko tko smatra da je vidio NLO može javiti na sljedeću adresu:
MUTUAL UFO NETWORK, INC. 103 Oldtowne Road Seguin, Texas 78155- 5099 USA
U “MUFON”-u je zastupljeno 45 znanstvenih disciplina, kao što su medicina, psihologija, psihijatrija, teologija, astronomija, komunikacija, političke nauke, fotoanalize i mnoge druge, a Upravni odbor sastavljen je od fizičara, matematičara i doktora raznih znanosti.
Međutim, sve važnije NLO organizacije kontrolirane su od strane "Tajne vlade". Jedna takva organizacija, NICAP, bila je razorena iznutra, infiltriranjem agenata CIA-e.
Dobar primjer je i MUFON. Stotine članova u cijelom svijetu vode istrage, šalju fizičke dokaze u centralu gdje dokazi odmah nestaju. Nedavni primjer: u dvorištu škole u mjestu Gulf Breeze na Floridi sakupljena je tekučina koja je iscurila iz NLO-a koji je preletio to područje. Uzorci su poslani MUFON-u, gdje su odmah nestali.
Direktor Walter Andrus, izjavio je kako su uzorci slučajno izgubljeni, što je obična laž! No, to nije prvi puta da MUFON uništava fizičke dokaze. Smatra se kako je MUFON "crna rupa" u svjetskom "NLO dvorištu". Kontrola informacija je velika i ništa ne može promaknuti. Članovima se govori u što da vjeruju a u što ne i većina ih nije svjesna kako je sve kontrolirano. Direktori uživaju financijsku podršku vlade u vidu visokih prihoda, mirovinskih čekova i slično, a ruku koja ih hrani ne žele ugristi. Novac je osnovni način kontrole.
Najvažnije UFO publikacije su također kontrolirane, kao što je slučaj sa "UFO magazinom". Vicki Cooper, izdavačica "UFO magazina" sama je prije nekoliko godina izjavila prijateljima i rođacima da je financijski pomaže CIA. Još 1988. kada je Vicki intervjuirala Leea Grahama u njegovoj kući u Huntrigton Beachu, on se sjeća kako je na odlasku rekao "znaš, moj magazin mogla financirati CIA". Sin Vicki Cooper pohađa "West Point Militaru Academv". Kada se jednom prilikom nije složila sa vladinm mišljenjem o jednom slučaju NLO-a, odmah su ocjene njenog sina postale lošije.
Prema izjavi Don Eckera, Vicki Coper je radila za poznatu madam Mayflower. FBI je htio uhititi madam Mayflower a pronašli su Vicki kao krivca za falsificiranje poreznih knjiga. Uhapšena je, ali se na sudu pojavila kao krunski svjedok. Umjesto povratka u zatvor, rečeno joj je da pokrene "UFO Magazin". Dobila je novac i počela objavljivati informacije koje su joj diktirane. UFO Magazin se čita u cijelom svijetu, a čitatelji pojma nemaju o zakulisanim igrama.

ZAKLJUČAK
Američka vlada još nije spremna javnosti otkriti najčuvaniju tajnu - postojanje Vanzemaljaca na Zemlji. Sve dok to ONA ne odluči, i dalje će postojati agenti zaduženi za dezinformacije, zataškavanja, prijetnje, ucjene itd.
Ljudi ne znaju koliko su izmanipulirani i kako se njima vlada pomoću raznih tajnih društava, religija, magije, okultizma... Eisenhower je bio posljednji predsjednik koji je bio u potpunosti upoznat sa strogo čuvanim tajnama. Predsjednici koji su došli poslije njega dobivali su informacije od grupe MJ-12, i to informacije koje nisu bile potpune.
Svi predsjednici progutali su servirane priče o alienima koji su dobili utocište na našoj planeti i koji nam za uzvrat daju nove tehnologije. U meduvremenu, nevini ljudi stradaju kao žrtve Vanzemaljaca i naših znanstvenika. Na njima se vrše jezivi eksperimenti. Javnost se i dalje obmanjuje.
Od 27. do 29 ožujka 1996. godine u hotelu Sheraton u Washingtonu održan je Okrugli stol pod nazivom "Kada se kozmičke kulture sretnu". Daleko od očiju javnosti o toj temi raspravljali su vrhunski znanstvenici, akademici, predstavnici američke i ruske vlade, vojni službenici i predstavnici glavnih religija. Unatoč neobično jakom osiguranju, dijelovi nekih izlaganja tajno su snimljeni i predstavljaju nepobitan dokaz da su ONI MEĐU NAMA!
Vrijeme za njihovo javno pojavljivanje je došlo!

Nastavlja se...

~ komentiraj (3) ~ printaj ~ # ~

nedjelja, 18.10.2009.

ZAGONETNE POJAVE

Pobjednik je tema zagonetne pojave sa 56% glasova.

KAD S NEBA PADNE ZMAJ...
U ruskim srednjovjekovnim ljetopisima susrećemo mnoge opise tajanstvenih pojava što su se, s vremena na vrijeme, događale na nebu. Mnoge od njih nikada nisu racionalno objašnjene! S krajnjom preciznošću stari ruski kroničari su bilježili pomrčine, pojave kometa ili polarne svjetlosti... Među tim svjedočanstvima nerjetko nalazimo na saopčenja o pojavama, koje se ne mogu racionalno objasniti. Znamenja, kako se nazivaju u ljetopisima I kronikama, različita su karaktera i zabilježeno ih je veliki broj. Samo u razmaku od 10. do 17. stoljeća kroničari su zabilježili 54 nebeske pojave, koje nisu mogle biti protumačene nekom od prirodnih događanja uobičajenih u astronomiji i meteorologiji. Budući da ovdje ne možemo navesti sve izvještaje, zadržat ćemo se samo na najkarakterističnijim, čiji prikazi sadrže relativno dosta detalja....

VATRENI KRUG
Tako se 1028. godine nad sjeverozapadnom Rusijom pojavilo na nebu prikazanje u obliku zmaja, koje su svi mogli vidjeti. Zatim, 1088. godine u Kijevskoj zemlji: “Te su godine ljudi Vsevoloda bili u lovu kad padne s neba zmaj, a ljudi povikaše od zaprepaščenja“. Godine 1214. u Novogradskoj zemlji “veljače, prvog dana u mjesecu, u nedjelju mirnu i blaženu - zagrmilo je za vrijeme jutarnje službe i svi to čuju, i tek nakon toga vidješe zmaja letećega...“
“Godine 1412. prosinca, osmog dana u mjesecu, bijaše knez Vasilij Mihajlović za blagdana Svetog začeća, u svom selu Strazkovu, kad li poletio baš u vrijeme večernje službe, od grada Kasina - zmaj velik i strašan, vatrom dišući. Letio je od istoka prema zapadu i svjetlio poput zore. Vidio ga je i knez V. Mihajlović i njegovi boljari, a i ljudi u svim selima oko grada...“
Ljetopisni izvještaj iz 1144. godine dopunjuje navedeno saopčenje zanimljivim detaljima. Te je godine, naime,“bilo prikazanje iza Dnjepra, u Kijevskoj općini. Letjelo je nebom do zemlje, kao vatreni krug i ostavljalo za sobom trag u obliku - velikog zmaja. Taj je trag ostao na nebu oko jedan sat, pa se razišao!”
Kakvi su “to "zmajevi” na nebu, čijoj pojavi predhodi, sudeći prema izvještaju iz 1144. godine, prolijetanje “vatrenog kruga“? Stiće se dojam da upravo taj “vatreni krug“ostavlja iza sebe trag sličan letećem zmaju, koji se zadržava na nebu neko vrijeme (do jednog sata) nakon njegova prolijetanja!

ŠTO JE PALO?
Godine 1552. psovska kronika još detaljnije opisuje zagonetna prikazanja. “Mjeseca ožujka“- kaže se u njoj - “pojavila se na jugozapadu zvijezda, koplju nalik. Mogla se vidjeti i danju i noću i to je trajalo cijeli mjesec. Postepeno je nestala u pravcu sjevera. Iste godine, posljednjeg dana prije posta, bilo je još jedno prikazanje: na istom mjestu gdje je bila zvijezda pojavilo se na nebu poput zmaja, ali bez glave, i stajalo je nisko iznad zemlje. Ljudi su vidjeli da je rep pružalo kao surlu, a da je izgledalo poput bačve; zatim je palo u plamenu, a dim se raširio po zemlji. Sve je to trajalo oko sat vremena.“
Ovaj je opis u općim crtama sličan onom izvještaju iz 1144. godine. Ponovo se radi o okruglom predmetu (bačva), koji iza sebe ostavlja zmijoliki vatreni rep na nebu, što je i davalo osnove da se govori o - letećem zmaju!
Uobičajene usporedbe s kometima, koje nailazimo i u literaturi, nisu osobito uvjerljive. Prije svega, zato što se za opisivanje ljetopisci koriste drugim definicijama nego kad se radi o kometima, a drugo, zbog toga što se ne slaže vrijeme pojavljivanja kometa s ljetopisnim opisima “misterioznih letećih zmajeva“
Uostalom, “letećim zmajevima“ susrečemo se i u mnogim drugim izvorima. Na primjer, njemački kroničar Adam Bremenski, koji je živio u 11. stoljeću, pisao je da žitelji Estonije - Esti - “obožavaju leteće zmajeve“! “Noću se u ovoj zemlji često pojavljuju ognjeni zmajevi“- spominje 1544. godine Sebastian Munster u svom radu Kosmografija, misleći na neobične svjetlosne pojave koje se događaju nad zemljom Maarjamaa (Estonija). Također su dobro poznati “leteći dragoni“iz drevnih kineskih kronika.

ZAGONETNE POJAVE
Godine 1110. kroničari su zabilježili: “Bijaše prikazanje nad Pečerskim samostanom, pojavio se vatreni stup od zemlje do neba, veljaće mjeseca, jedanaestog dana!...“
Godine 1204:
“Ove je godine bilo veliko prikazanje: na istoku, na nebu su bila tri sunca, a na zapadu četiri sunca, u središtu nešto kao veliki Mjesec, poput svoda. Prikazanje je stajalo od jutra do podneva!...“
Ovi izvještaji također imaju mnoge sličnosti s izvorima s drugih jezičkih područja. Spomenut ću samo neke od njih. Stari zavjet govori o tome kako su djeca Izraela izlazila iz Egipta pomoću vatrenog stupa. Korejska kronika Samguk Sagi kaže da su se u proljeće 766. godine na nebu pojavila istovremeno dva sunca, a zime 845. godine - tri sunca. Prema vijetnamskim izvorima, u srpnju 1180. istovremeno su se pojavila - dva sunca!
Godine 1281:
“Ove zime bilo je prikazanje na nebu - vatreni oblak na zapadu. Iskre su išle po svojoj zemlji. Prikazanje je stajalo malo, pa je nestalo!“
Godine 1360:
“Bilo je na nebu strašno prikazanje, prolazio je oblak krvavi, sa istoka na zapad!“
Kakvi su to oblaci koji su izazvali tako veliku pažnju i uzbuđenje savremenika?
Oćito radilo se o fenomenu koji nije lako objasniti. Osim toga i u drugim su zemljama bili opaženi slični oblaci. Tako se 246. godine, kako je zabilježeno u kronici Kim Busika, u Koreji pojavio oblak sličan komadiću svile. Jedanaestog ožujka 957. mnogi Japanci su vidjeli bijeli oblak dug 1,2 dzea (1 dze - 3,03 m) i sirok 2,3 suna (1 sun - 0,3 m). Ljudi su ga prozvali - jutarnjom zvijezdom!
U Vijetnamu je 1102. godine viđen - sretan oblak (?!), a 5. prosinca 1577. godine u sedam sati ujutro, nekoliko kilometara od njemačkog gradića Tibingena, prema opisu Pierrea Buestoa, dogodilo se ovo:
“Oko Sunca se pojavilo mnostvo tamnih oblaka. Uskoro poslije toga, iz pravca Sunca dosli su i drugi oblaci. Jedni svijetlocrveni, plamteci, a drugi zuti kao safran. Iz ovih su oblaka s tutnjavom izašla tijela nalik velikim i širokim šeširima. I zemlja je postala žuta i krvava. Činilo se kao da je bila pokrivena šeširima raznih boja, crvenim, plavim, žutim, zelenim, ali najveći broj su bili - crne boje!“

LAŽNA SUNCA
Izvještaji o letećim zmajevima najčešće se povezuju s pojavom vatrenih krugova. Takvi se izvještaji poklapaju s velikim brojem izvještaja, u kojima susrećemo neobične vatrene krugove i lopte... Tako je 1104. godine zabilježeno u Rusiji:
“Ove je godine bilo prikazanje: stajalo je Sunce u krugu, u sredini križ, a u sredini križa Sunce. Izvan kruga bila su dva polusunca, a povrh Sunca uz krug - rogovi usmjereni na sjever. Takvo je prikazanje bilo i s Mjesecom 4, 5. i 7. veljaće!“
Godine 1275. “bilo je znamenje na nebu 12. lipnja: Sunce kao da se ogradilo krugom, a u središtu kruga bijaše križ, dok su lukovi bili leđima spojeni“. Ljetopisni zbornik iz 1497. piše o sličnom događaju:
“Ove godine, 18. travnja, bilo je prikazanje na Suncu, koje se ogradilo likovima plave, zelene, žute, crvene i grimiznocrvene boje, a u sredini bijaše križ!“
Godine 1408:
“Petnaestog travnja, u nedjelju u 12 sati, bilo je prikazanje na Suncu: pojavio se krug na nebu, s jednim krajem u sredini neba, a s drugim prema zapadu. Iznutra je bio crvene i zelene boje. Još su dva polukruga bila iznutra i iznad kruga, te dva luka na isti način. Krajevi tih lukova dopirali su do samog zapada. Unutar lukova u sredini, pravo je Sunce išlo prema zapadu, između lukova. Ispod samog kruga bila su i dva roga: jedan s krajem prema jugu, drugi prema sjeveru, a u sredini rogova kao da je sunce sjalo, sjajnije od onog pravog. Sa obje strane pravog Sunca vidjela su se druga dva sunca između lukova. I sve je to bilo vidljivo u toku dva sata, a zatim su krugovi i lukovi nestali, tri su se lažna sunca stopila na mjestu, nastalo je jedno i krenulo iza pravog Sunca i iznad njega, zatim je nestalo iza obzora nakon pravog Sunca. Ovo su prikazanje vidjeli u Moskvi, dok u drugim gradovima, to niko nije vidio...“
Godine 1475:
"Devetog studenog veliki knez Grigorij Peruskov vidio je dva sunca, u dva sata po danu, kad je išao poljem: pravo je Sunce išlo svojim putem, a neobično poviše njega, onako kako ljeti ide pravo Sunce, i svijetlilo se bijelom svjetlošću, a zraka od njega nije bilo. Nije ga vidio samo on, već i svi oni koji su bili s njim.”

KRUGOVI NA NEBU
Prema Mažurinskom ljetopiscu, ovoj neobinoj pojavi prethodilo je sljedeće:
"Ove se godine pojavila na nebu velika zvijezda, koja je izlazila u šest sati navečer, od ljetnog izlaska prema ljetnom zalasku. Od nje se sprijeda protezala zraka, vrlo svijetla i debela. Kraj te zrake se kao rep ptice vukao...”
Nakon nekoliko mjeseci, koncem veljaće 1476. godine dogodilo se sljedeće:
"A ove nedjelje su po noći mnogi promatrali blještavu svjetlost i krugove na nebu!”
Godine 1484:
"Jedanaestog ožujka Sunce je izaslo vrlo sjajno, a oko njega krug, jako velik; u njemu je bilo sve crveno, zeleno, grimiznocrveno i žuto. Zrake su se od njega prostirale na sve strane, a vidjela su se dva bijela roga; treža zraka bila je iznad Sunca, a luk raznih boja, njegovi su krajevi dopirali sve do sredine neba. Sve se to moglo promatrati dva sata...”
Godine 1691, "siječnja mjeseca, 17. dana, u četiri sata ujutro pojavilo se prikazanje na nebu iznad Kremlja; mislim da je iznad citave Moskve bio veliki sjajni krug, izgledom bijeli, a na tom krugu četiri veklika znaka, nalik Suncu sa zrakama, rasporedenim u krug. U sredini velikog kruga, na samom vrhu ispod Sunca, stajao je luk. Sunce je sjalo vrlo jako, a oblaka na nebu nije bilo. Prikazanje je stajalo na nebu cetiri sata. Ljudi su sve vidjeli i čudili se božjem čudu. Zatim je nestao veliki krug i ostalo je samo Sunce. Pred večer se veliki krug ponovo pojavio, sjao je, ostao neko vrijeme, pa je nestao.”
Izvještaji o vatrenim krugovima i vatrenim loptama pominju se i drugim krajevima svijeta. Tako u čuvenom "Tulskom papirusu” (čuva se u egipatskom muzeju u Vatikanu), koji je zapravo samo fragment iz anala faraona Tutmosa III (1483-1450. g. pr.n.e.) postoji zapis jednog zreka (čuvara tajnih znanja) iz Kuće života, u kojem se, između ostaloga, kaže:
"...Trećeg mjeseca zime, godine 22, u šest sati ujutro pisari Kuće života vidjeli su vatreni krug koji se kretao nebom. Mada nije imao glave, dah njegovih usta bio je odvratan. Jedan rod (oko 45 m) bilo je dugo njegovo tijelo i jedan rod široko, i bilo je bezvučno. Srce pisara se zaprepastilo i prestravilo i pisari su pali nicice. Oni su o svemu izvjestili faraona...”
Iz papirusa se može dalje zaključiti da je vladar Egipta zapovijedio da se istrazi ta pojava. Dobivši naknadne obavijesti, prisjetio se da je u papirusima Kuće života već bila zabilježena slična činjenica. Nakon nekoliko dana na nebu Egipta opet su se pojavili vatreni krugovi. Oni su svijetlili "sjajnije od svjetlosti Sunca”. Ovaj put ih je promatrao i sam faraon zajedno sa svojom vojskom. Krugovi su se digli više u nebo i nestali u južnom smjeru. Faraon je zapovjedio da se ova cinjenica unese u anale kako bi "sječanje ostalo za sva vremena”.

NEBESKI DISKOVI
O "nebeskim diskovima” piše u svom radu i grčki filozof Aristotel. Godine 329. pr.n.e. Aleksandar Makedonski i njegova vojska vidjeli su prilikom prijelaza rijeke Dzaksartas, u Indiji, dva "srebrna štita, koji su rigali silnu vatru”!
Kako piše Plinije u 2. svesku svog "Prirodoznanstva”, u 100. godini pr.n.e. iznad broda konzula Lucija i Gaja Valerija preletio je nebom, od istoka ka zapadu, "sjajni štit izbacujući iskre”!
Godine 91. pr.n.e. "blizu Spoletiuma (Italija) spustila se s neba vatrena lopta zlatne boje, koja se stalno povečavala. Zatim je, hvatajući visinu, krenula na istok. Kugla je bila veca od Sunca”.
Dvanaestog septembra/rujna 1271. godine, na nebu iznad Japana, pojavio se sjajan, svjetleci krug, sličan punom Mjesecu. I latinski rukopis Emplfortskog samostana, u Engleskoj, detaljno opisuje kako se 1290. godine iznad glava preplasenih redovnika "pojavilo golemo, ovalno srebrnasto tijelo koje je nalikovalo disku”.
Četrnaestog travnja 1587. godine, iznad Japana se pojavilo pet tajanstvenih prstenova u obliku Sunca. Oni su bili crvene, crne i drugih boja. svibnju 1606. godine vatrene su se lopte stalno pojavljivale iznad Tokia, a godine 1646. mnogi su stanovnici Cambridgea, u Engleskoj, vidjeli vatreni točak koji se spustio iznad grada, okrečući se, a zatim je ponovo uzletio na nebesa i nestao velikom brzinom!
Zagonetne pojave na nebu i dalje su se pojavljivale. Tako je 1661. godine iznad Worcester, u Engleskoj, nekoliko puta proletjelo nekakvo okruglo leteće tijelo. Sačuvana je također stara gravura s prikazom "vatrene lopte”, koja je 4. studenog 1697. godine polagano preletjela iznad Hamburga (Njemacka).
Neobična nebeska zbivanja, koje sam naveo, svjedoće da ruski srednjovjekovni izvori u opisima prikazanja i znamenjan vrlo precizno utvrđuju neobjašnjive nebeske pojave, koje su po svojim karakteristikama analogne znamenju zabilježenom u različitom vremenu i na različitim geografskim područjima. Teško bi sve to moglo biti plod fantazije dokonih ljetopisaca. Ipak, znanost je dužna objasniti što, zapravo, predstavljaju sve te neobične (ne)prirodne pojave. Za sada je još uvijek teško reći nešto određeno. Mogu se samo nadati da ću uspjeti proanalizirati ove dosta neobične ali detaljno opisane izvještaje ruskih kroničara i da ću pokušati odgonetnuti stare misterije...

Nastavlja se...

~ komentiraj (3) ~ printaj ~ # ~

ponedjeljak, 12.10.2009.

BERMUDSKI TROKUT (Treći dio)

Pobjednik je tema bermudski tokut (treći dio) pa krenimo odmah u istraživanje. Ovo će mislim posebno zanimati para(ne)normalnog.

ŠTO KRIJU TAJNE ARHIVE?
Tiho i daleko od očiju javnosti, u specijalni dio KGB-a, godinama su se slijevala svjedočanstva, izvješča i dokumenti o susretima i viđenjima čudnih letećih i plovećih objekata...U novoislandskom znanstvenom časopisu “Pogled u svemir”, zabilježeno je interesantno svjedočanstvo pilota Stjuarta Bareta. On je 2. veljaće 1965. godine letio zrakoplovom DC-3, nisko iznad obale sjeveroistočno od Helensvila. Iznenada, na morskoj površini, Baret je ugledao tamne obline nekog neobično dugog plovećeg objekta. Vjerujući da se radi o nekom ogromnom kitu, kakve je u toj oblasti viđao i ranije, smanjio je brzinu i spustio se nisko iznad morske pučine. Ali, nije se radilo o golemom morskom sisavcu. Naprotiv!

ZAGONETNO PLOVILO
“Neobični objekat bio je savršeno simetričnog oblika“ - zabilježio je u svoj izvještaj novozelandski pilot. „Bio je od nekakvog svijetlucavog materijala, ali se spolja nisu mogli vidjeti nikakvi mehanizmi za pokretanje i upravljanje. Tajanstveno je plovilo je bilo dugo oko 30, a široko oko pet metara, a njegov oblik nije odgovarao nijednom poznatom tipu podmornice!...“
Zašto podmornice?!… Zar se radilo o podmornici?
- Vjerojatno! – smatra Baret. – Jer, upravo kada sam se našao iznad zagonetnog objekta, on je naglo zaronio. Istog su trena kazaljke na kontrolnoj tabli u zrakoplovu ludo zaigrale. Pokušao sam mu se približiti, ali je misteriozno plovilom netragom nestalo u morskim dubinama.
Moćnici bivšeg Sovjetskog Saveza svojevremeno su uveli centralizirano prikupljanje podataka o zagonetnim pojavama i neidetificiranim plovećim i letećim objektima, a izvještaji su obuhvatali područja od Baltika do Pacifika. Bili su to ultra tajni projekti koje je kontrolirao moćni KGB, a vođeni su pod različitim imenima: „Mreža“, zatim „Galaktika“, a potom „Horizont“.
U golemu mrežu specijalnih izvještaća bili su uključeni vojnici, pomorci, policajci, piloti, ćak i partijski aktivisti sa dalekih prostranstava.
Na čelu istraživačkog tima KGB je postavio čovjeka od velikog povjerenja, obavještajnog pukovnika Borisa Sokolova, koga „Aganjokov“ publicista Alexsandar Nikonov posljednjih godina javno optužuje da je preko 400 najznačajnijih dosijea, uključujući i najvrednija dokumenta i video snimke o pojavama letećih tanjura i neidentificiranih plovećih objekata na nebu i u vodama bivseg SSSR-a predao Zapadu, najviše Amerikancima.
- Tisuću drugih ništa manje značajnih izvještaja o problemu letećih tanjura - tvrdi javno Nikolov - Sokolov je držao u putnom kovčegu, na tavanu svoje djece... O njima se već dugo ništa ne zna. Možda su već odavno nestali iz Rusije...

PROKLETE ČINJENICE
Da bi dokazao svoju hipotezu da je rusku nuklearnu podmornicu „Kursk“ potopilo zagonetno plovilo „koje ne pripada nijednoj zemlji sa našeg planeta“, Alexsandar Nikonov je razgovarao i sa Borisom surikovim, možda i najvećim ruskim autoritetom za leteće i ploveće neidentificirane objekte. Surikov se proslavio time što je uspio raskrinkati brojne fotografije i autore video-snimaka letećih tanjura, dokazavši da se radi o prefinjenim falsifikatima, a ne o istinitim foto-dokumentima!
Surinovu je neshvatljivo, ćak i smiješno što zvanične državne strukture u Rusiji službeno poriću pojavu neidentificiranih letećih i plovećih objekata u vrijeme kada neke zemlje, poput Francuske i Ćilea „službeno priznaju postojanje tehničkih objekata izvanzemaljskog podrijetla u atmosferi oko Zemlje“!
- Istina je - kaze Boris Surikov - da su mnoge epizode o kojima govore povijest iz zapadnjačkih izvora izmišljene, ali neidentificirani ploveći i leteći objekti su - gruba istina. Oni postoje i dio su naše svakodnevnosti!
To bi moglo biti točno. Uostalom, postoje i vjerodostojni izvještaji i dokumenti. Postoje epizode koje nisu izmišljene i koje je teško demantirati. Uostalom, evo što je doživio japanski pilot Yokomo Shiu...

Tog dana Shiu je iz Baze poletio u 20,18 sati. Već nakon petnaestak minuta ispod sebe je vidio nešto nevjerojatno - poput kakva priviđenja - otvorilo se more! Fantastični prizor pratile su eksplozije, a onda se iz morske pjene vinulo nešto što je bilo nalik izduženom srebrnom disku. Yokomo je mehanički uključio radio i obavijestio Bazu:
- Nalazim se iznad Oshime… Ispod mene leti nešto nalik letećem disku... Izronio je iz mora... što da radim? Prijem...
- Prati ga! – dobio je odgovor.
Yokomo je okrenuo aparat udesno i našao se iza misteriozne letjelice. Bio joj je “u repu” i pratio ju je prema otvorenoj pučini. Istodobno je obavještavao Bazu o svemu što se dešavalo ispred njega.
- Letjelica mijenja boju. Postaje purpurnocrvena… Sada je narandzasta… Povećava brzinu… Nisam u stanju više je pratiti… Bježi mi… Nestaje… što da radim?!…

OTVORITI TAJNE DOSIJEE
Leteljica je uistinu nestala, a Baza je pozvala Yokoma da se vrati. Okrenuo je aparat, ali te noći za njega nisu prestala uzbuđenja. Kada se ponovo našao u blizini Oshime, pogledao je mjesto odakle se u nebo vinula misteriozna letjelica. I ponovo se zapanjio: na dnu mora, nešto je gorjelo!
Svuda unaokolo dokle je sezao pilotov pogled pružao se fantastičan prizor: more se presijavalo u raznim nijansama narandzaste boje! Nešto slično Yokomo Shio nikada u životu nije imao priliku da vidi.
Nevjerojatni događaji registrirani su posljednjih godina na različitim pomorskim meridijanima, a saradnik moskovskog tjednika “Aganjok” Alexsandar Nikonov s pravom smatra “da je, konačno, krajnje vrijeme da otvorimo tajne dosijee i da priznamo da postoje misterije koje nismo u stanju racionalno rješiti” i dodaje da ruska nuklearna podmornica “Kursk” nije jedina žrtva neidentificiranih podvodnih plovila, podsječajući čitaoce da je na jednako misteriozan način nestala i američka atomska podmornica "Tresche ("Lisica")…
Posljednja poruka sa nekadašnjeg ponosa američke ratne mornarice bila je krajnje uznemirujuća:
"...Nalazimo se na planiranoj dubini... Svuda unaokolo vlada besprijekoran mir. Plovimo naprijed... Uskoro ćemo biti na... Ali, kakva je ovo buka?!... Primiječujemo svjetla... Ali, zar je to moguće?!... Na ovim dubinama... Auuu, gotovi smo!... Togo..."
I to je bilo sve!
Kakva je to svjetla primijetio zapovjednik podmornice na dubinama kojima je plovila "Tresche"? Otkud toliko čuđenje u njegovom glasu i zašto do kraja nije izgovorio posljednju rečenicu?!
Odgovor na ova pitanja odnio je sa sobom - u smrt i ništavilo!
img src=http://www.mywallpapers.org/wallpapers/11/1114/thumb/320_Russian_Submarine_Kursk-003.jpg> “Kursk”

UKLETA PODMORNICA
Desilo se to 9. travnja 1963. godine u vodama Atlantika, sasvim blizu zlokobnog Bermudskog trokuta. I još nešto: američka atomska podmornica, koja je ime dobila zbog uvjerenja njenih konstruktora i graditelja da je neuništiva i da se može izvući iz najneugodnijih situacija, u trenutku nestanka bila je u pratnji dva američka vojna broda. No, to joj nije pomoglo. Jednostavno je nestala!
Ali, time se ne završava priča o lukavoj "Lisici". Nekoliko dana nakon katastrofe, utvrđeno je da se njeni ostaci, navodno, nalaze na 3000 metara dubine, a četiri godine kasnije, u ljeto 1967. godine, dogodilo se nešto što je do kraja zbunilo američke pomorske eksperte.
Za vrijeme krstarenja luksuznom jahtom iznad područja gdje je nestala "Lisica", jedna američka porodica, na površini uzburkanog mora, najednom je ugledala potonulu američku atomsku podmornicu. što više, počeli su pozivati, ali kada im nitko nije odgovorio, približili su se još bliže. Tek tada su na boku podmornice pročitali ime "Tresche"!
I ne samo to: primijetili su duž vodene linije i jednu dugu pukotinu, koja uopće nije smetala podmornici da se održava na površini i - plovi!
Dvije godine kasnije Amerikanci su pretrpili jos jedan gubitak. U vodama oko Azorskih otoka netragom je nestala nuklearna podmornica "škorpion"!
što se dogodilo?
Nakon jednomjesečnih pomorskih vojnih vježbi u sastavu šeste flote u Mediteranu, tog 21. svibnja 1969. godine, američka je podmornica uspostavila vezu sa svojom bazom u Norfolku. U kratkom razgovoru, komandant "škorpiona", iskusni pomorac Fresis A. Slajteri, raportirao je da plovidba teće u najboljem redu, da je posada u odličnoj formi i da svi jedva čekaju da se vrate, kako bi se sreli sa svojim obiteljima. I to je bilo sve!
"škorpion" se nikada više nije oglasio, a opsežna potraga za njim bila je uzaludna. Tek. pet mjeseci kasnije, 29. listopada 1969. godine, njeno nepomično "tijelo" otkriveno je na dnu Atlantika, ali nikada nije ustanovljeno što je bio istinski uzrok njenog zagonetnog potonuća!

IZA POLARNE KAPE
Mnogi istraživaći i iskusni pomorci s pravom smatraju da je Bermudski trokut nesumnjivo složena i višeslojna misterija. Ona u sebi krije brojne dvojbe, sumnje i pretpostavke, koje su podjednako zanimljive, zbunjujuće i zagonetne - od vjerovanja da se u morskim dubinama kriju ostaci legendarne civilizacije Atlantide do pretpostavke da su upravo na tom mjestu, na morskom dnu između Floride, Bahama i Puerto Ricoa, svoju tajnu podmorsku bazu smjestili neznani gosti iz kosmosa, koji otimajući zrakoplove, brodove, pilote i pomorce za svoje tajanstvene eksperimente kontroliraju znanstvene domete Zemljana.
Svjedočanstva o nepoznatim plovećim objektima i neidetificiranim letjelicama koje vršljaju morskim dubinama nerjetko su tema i ozbiljnih znanstvenih skupova. U knjizi "Tajanstveno more" svojevremeno je detaljno opisano više zagonetnih epizoda i svjedočanstava, koje navode autori kojima se može vjerovati, najčešće iskusni pomorci, oceanografi, piloti, ribari, pa ćak i pomorski eksperti.
No, kako je vrijeme prolazilo, u bogatoj se arhivi sve više umnožavalo slučajeva na koje suvremena znanost nije znala odgovore i koje je zbog svoje enigmatičnosti smještala u otvoreni Dosje X. U knjigu koja je u Vašim rukama.

Nastavlja se...

~ komentiraj (15) ~ printaj ~ # ~

srijeda, 07.10.2009.

GOSPODARI NOĆI:VAMPIRI

U anketi pobjedila je tema gospodari noći:vampiri sa 42% dok su preostale dvije teme izjednačene.
Ovaj post će biti poprilično dugačak i neće biti u dva dijela zato tko želi čitati i ne odvajati pogled sa svoga kompjutera na pravom je mjestu. Jedno vam garantiram, a to je da će ovo biti jako zanimljiv i poučan post pa krenimo....

POVIJEST JEDNOG MITA
Izlaze noću blještavih zuba i golemih očnjaka. Njihove ispružene kukaste ruke traže svježu krv. Mi drhtimo ili se smijemo dok s pažnjom gledamo jedan od mnogobrojnih filmskih monstruma. Ipak, priča o vampirima ima uzbudljivu povijest...
Noć i krv su njihovo carstvo. Donose bolest, prokletstvo i vječnu duševnu patnju. Vrag ih inspirira, druže se s vješticama, a njihova nadnaravna moć ne ostavlja ljudima veliki izbor. No, ne bojte se, vampiri – onakvi kakve ih gledamo na filmskom ekranu - samo su mit! Legenda koju su ispričali ljudi da bi izrazili strah i najdublju zebnju.
Od kada? Nema li bar malo istine u tim užasnim legendama što lede krv? Ima li?!...
Zaplovimo unatrag, u pradavna vremena i prelistajmo mit sloj po sloj, epizodu po epizodu...

MRTVA VJEROVANJA
Godina 2003. Mit nije mrtav, još se miče. Vampiri nastavljaju opsjedati neka sela u Karpatima, izolovanom planinskom lancu u srcu Rumunjske. Nemojte se smijati, užasni sisaci krvi tu su rođeni. Tu su preživjeli sva iskušenja i još uvijek žive.

Rumunjka Andrea Andreesco, ugledna etnologinja, pronašla je, 80-ih godina, svjedoke "susreta"... sa umrlim seljakom koji je zbog svoje pakosti postao vampir! Andrein kolega Jean Cuisenier, također etnolog, otišao je korak dalje istražujuči u tom razdoblju 1991. godine. Vrlo ozbiljno tvrdi: "Upitajte nekog Rumunja vjeruje li u vampire: odgovorit će vam negativno. Ali neće biti potpuno smiren i siguran u sebe ako treba da prepješači duži put po mraku".
U tim zabitim selima, vampire nazivaju "moroi" ili "strigoi". iskreno vjerujući da se uvlaće u srce osoba na koje su bačeni crnomagijski čini. I ukoliko ugrožene osobe nisu oprezne, te ne praktikuju određene vjerske obrede koje im se preporučuju, one počinju da slabe i najzad - umiru - jer vampir proždrljivo sisaju njihovu snagu.
Obično su "napadnuti" ljudi koji su izazvali srdžbu svojih poznanika, susjeda ili prijatelja. To su ljudi koji provode nedoličan i nemoralan život, koji su se prebrzo obogatili, koji su zli i zavidni...
Vampiri, navodno, mogu postati i osobe koje umru bez ispovijesti, kao i osobe na kojima bude prokletstvo.

KAKO UBITI VAMPIRA?
Ako posumnjaju da jedan medu njima riskira da postane vampir poslije smrti, seljaci sa Karpata zabiju mu eksere u grudi ili bar stave eksere u njegov mrtavčki kovčeg da umilostive sudbinu. Također je, vjeruje se, preporučljivo odrezati malo mesa sa ruke ili sa noge mrtvaca i staviti mu u usta: tako će on jesti samog sebe i ostavit će žive na miru.
Ako je prekasno, ako izgleda da je mrtvac već postao vampir, jedino rješenje sastoji se u tome da se prevede konj preko njegovog groba. Što ako konj odbije da prede i počne se propinjati? Tada treba otvoriti grobnu jamu, gdje će se možda naći neraspadnuto tijelo umrljano krvlju i ležeći na strani. U tom slučaju, brzo mu se zabije kolac u srce, potom se srce iščupa i daje njegovim bližnjim da ga jedu kao hamajliju. Potom se leš spali: "ne-mrtav" sada je konačno mrtav. Tako se još uvijek vjeruje u Karpatima.

Nisu li vampiri samo praznovjerje izolovanih gorštaka?
Ne mora biti! Postoje i "novorođenčad legendarnih monstruma koji su postali pravi mit modernih vremena", kako to govori veliki poznavalac ove oblasti, univerzitetski profesor Jean Marigny. Provjerimo.
U Francuskoj 2003. godine vampiri se osječaju dobro, hvala na pitanju... kao filmske ličnosti. Hm, vijenci od bijelog luka i kolci postoje samo na ekranu. Ali kakva poplava! Internet site univerziteta Pariz-VIII bilježi 400 filmova na tu temu, od 1896. godine! Svih vrsta: čisti horor, humor, poruka, erotika... neiscrpan potok krvoličnih scena. Ali, ako ovu temu film iskoristi do kraja, on ipak nije izmislio mit o vampirima. Da bi se otkrili izvori, treba se vratiti u prošlost. Sve do 1897. godine.

FATALNI POLJUPCI U VRAT
Te godine, direktor britanskog teatra, Bram Stoker, pisac amater, izmišlja izuzetnu ličnost koja daje naslov njegovom romanu: "Dracula". Uspjeh je ogroman. "Bram Stoker prikupio je dobru dokumentaciju o vjerovanjima u Karpatima, objašnjava Jean Marigny. I uspijeva da je osmisli u nekoj vrsti sinteze.' Tako Dracula, suprotno literarnim vampirima koji su mu prethodili, razmatra sve vrste veoma preciznih pravila. Pije samo krv, može se pretvoriti u maglu, šišmiša ili vuka... Može biti udaljen vijencem bijelog luka ili ako ugleda krst. "Odjednom, ta sto posto literarna ličnost postaje arhetip, precizni model vampira", dodaje Jean Marigny.
Istovremeno, djelo Brama Stokera užasno je dvolično: "Pod plaštom moralizatora borbe protiv zla, to je jedan od najerotskijih romana XIX stoljeća, sa dozom sadomazohizma", smiješi se stručnjak.
Doista, Dracula, elegantni aristokrat, obiluje šarmom. Da zadovolji svoje želje, bira djevojke i sisa im krv u nekoj vrsti fatalnog poljupca u vrat. One, potpuno opčinjene, potom ga same dozivaju i žele da mu se pridruže...
Isprepliču se trnci od užasa i zadovoljstva... Nije nimalo čudno što su se literatura i film dočepali tih čarobnih ličnosti. Ali roman Brama Stokera još nije prvi izvor mita. Treba nastaviti istraživanje.
Godine 1819. pojavio se prvi roman sa hemoglobinom: "Vampir" Johna Polidorija, sekretara slavnog britanskog pisca Lorda Byrona. Ovdje se već govori o vampiru aristokrati, raskalašnom i ciničnom: vjerovatno je to jedan od "predaka" Dracule.

NEKA VRSTA FANTOMA
Jer, u literaturi, krvoločni grof je iz mnogočlane porodice. Za Jeana Goensa, stručnjaka za monstrume, "Dracula je naslijedio od Don Juana zlokobno zavođenje, a od Fausta, njegovu vječnu mladost i vezu sa vragom. Tako se u njemu nalaze neke fizičke osobine vukodlaka, kao što su očnjaci, obilata dlakavost i njegova specijalnost: noćni zločini".
"Vampir je neka vrsta duha, aveti, precizira Jean-Claude Aguerre, autor filozofske teze o ovoj temi. Ali on nije nematerijalni fantom koji mrzi svoj položaj. Vampir je "ne-mrtvac" koji dolazi sa svojim tijelom i sisa krv svojim žrtvama da bi se dočepao njihove duše i sačuvao svoju snagu. Za razliku od drugih monstruma, kao što su krvolok i vukodlak: on ne jede svoje žrtve, ubija ih malo po malo i posjeduje ih.

Međutim, čak i kad izražava zebnju možda staru koliko i čovjek, vampir, takav kakvog ga poznaje Zapad, je skorija pojava. "ista kreacija XVIII stoljeća", tvrdi Jean-Claude Aguerre. "U toj epohi trijumfuje razum i Bog silazi s pijedestala. I baš u toj epohi Europa upoznaje snažan talas vampirskih manifestacija! Kao da se, nesvjesno, stanovništvo, zbunjeno slabljenjem religije, okrenulo mračnim silama da bi pronašlo obečanje o besmrtnosti".
Ukratko, filozofi su svrgnuli Boga, a narod se okrenuo vragu!
Od 1710. godine, kolektivna psihoza zahvatila je Centralnu Europu. Sve je počelo u istočnoj Pruskoj, nakon epidemije kuge. Vjerskim autoritetima i lokalnim civilnim vlastima signalizira se nešto neobično: tijela pokojnika se ne raspadaju - znak, vjeruje se, da je osoba postala vampir. Vlasti su to shvatile vrlo ozbiljno. Nakon pravog procesa "lažnom mrtvacu" i slijedeći tradicionalni ritual "devampirizacije", zabadao se kolac u srce leša koji je potom spaljen.

SIMPTOMI LJUDSKOG BJESNILA
Jean Goens, inaće ljekar dermatolog, nije začuden. Nisu li se na ovaj način ljudi jednostavno branili od epidemije kuge?
Jer, "poput vampirizma, epidemija se prenosi s jednog čovjeka na drugog". Ne znajući za postojanje mikroba, ljudi su vjerovali da leševi kontaminiraju žive osobe. Tumačili su ih kao prokletstvo, ali su ipak pronašli dobru stvar: spaljivanje žarišta infekcije. Što više, u periodu epidemije, mrtvi su sahranjivani na brzinu. Moglo se dogoditi da je "pokojnik" samo u komi! Mogla su se naći krvava tijela koja nisu počela trunuti: pošto su došli svijesti, komatozni su pokušali da izađu iz kovčega energijom beznada"
Španjolskii neurolog, Juan Gomez Alfonso, iznio je drugu pretpostavku: u istoj epohi bila je i epidemija kuge. Bolest je registrirana u Mađarskoj 1721 - 1728 godine kod pasa, šišmiša i vukova. Ujedanjem, mogli su prenijeti bjesnilo na čovjeka. Simptomi ljudskog bjesnila - poput nočnog lutanja ili nervnih poremečaja koji kod zaraženog izazivaju želju da grize svoje bližnje - predstavljaju potresnu analogiju s vampirizmom. Usporedba je izazovna.
Oko 1725. godine fenomen pogađa Austriju, Srbiju, Poljsku, Rusiju. Francuska saznaje za događaje putem štampe i mnogobrojnih naučnih rasprava koje tretiraju neobične priče o čovjeku koji je postao vampir - riječ moldavskog porijekla, pojavila se 1726. godine u Beču i bit će prenesena u francuski jezik 1732. godine. Kralj Louis XV vrlo je zainteresovan, izaziva bijes filozofa. Austrijska carica Marija-Terezija, međutim, veoma je zabrinuta zbog nereda izazvanog procesima koji se vode o mrtvima. Godine 1755. zahtijeva od doktora Vana Swietena medicinski izvještaj.

KRVAVE ORGIJE ELIZABETh BATHORY
Zaključci ljekara su jasni: lokalne komisije neozbiljno su radile. Otvarale su kovčege nakon nekoliko sedmica, a ponekad prođe nekoliko mjeseci prije nego što se tijelo počne raspadati, naročito u hladnijim regijama." Van Swieten vrlo dobro dijagnosticira ono što se danas naziva "nočna mora", dodaje Jean Goens.
Neki svjedoci koji opisuju neko osječanje gušenja za vrijeme spavanja - što pripisuju vampiru - vjerovatno su od toga patili". Nimalo čudno da čovjek osjeća zebnju kada epidemija kruži...
Austrijska carica Marija Terezija je uvjerena u apsurdnost tih procesa, te oduzima pravo tim lokalnim komisijama na posthumno suđenje. Papa Benoit XIV podržava caricu i jasno poručuje nadbiskupima tih oblasti da očuvanje mrtvog tijela nije nikakvo čudo! "Epidemija" vampirizma tako se počela progresivno gasiti.

Ipak, samo kuga i bjesnilo nisu mogli izazvati sličan teror. Neke serijske ubojice, a bilo ih je, podjednako su mogle potaknuti maštu stanovništva u tim oblastima. Posebno, početkom XVII stoljeća, monstruozna Elizabeth Bathory.
Ova mađarska grofica zatvorila je i mučila u svom dvorcu stotine mladih djevojaka iz okolnih sela o čijem odgoju je brinula a potom im je crpila krv do smrti da bi se kupala u njihovoj krvi i tako sačuvala svoju mladost.
O dozi okrutnosti i bluda kojom je bila natopljena ova neobična ličnost govore i riječi poznatog povjesničara umjetnosti Lo Duke, koji kaže da bi se pred njom i Markise de Sad mogao sakriti. Grofica Bathory je ostavila utisak i na Georga Bataja, koji u svom posljednjem djelu „Suze erosove" piše i ovo:
“Da je znao za Elizabeth Bathory, Markise de Sad bi nesumnjivo bio krajnje ushičen. Već ga je i ono što je znao o Elizabethi Bavarskoj oduševljavalo; Elizabeth Bathory izmamila bi od njega urlik zvijeri. Govoreći ovdje o tome, moram to činiti u znaku suza. Ove potištene rečenice redaju se u mojoj svijesti, koja stoji nasuprot ludoj hladnokrvnosti Elizabeth Bathory. Nije u pitanju griža, niti - kao u Sadovom duhu - raspaljena želja. Riječ je o tome da se naša svijest suoči sa slikom stvarnog čovjeka. Kriščanstvo je pred tom slikom ustuknulo..."
Ime ove krvave grofice pronašli smo čak i u jednom dosijeu seksualnih rekorda, u kategoriji „Najčuvenija sadistkinja”. Uz ime Bathoryeve, stojao je i podatak da je na najrazličitije i rijetko okrutne načine lišila života oko 600 djevojaka!

DRAKULINA ROĐAKINJA
Porodica Bathory bila je jedna od najstarijih i najbogatijih u Transilvaniji. Jedan Elizabethin rođak bio je kardinal, neki su bili kneževi Transilvanije, a njen rodak, grof George Turzo, bio je mađarski premijer. Najpoznatiji Bathory bio je, svakako, poljski kralj Stevan. U knjizi “Vampiri” Jean-Paul Bourre navodi da je Elizabeth bila rođakinja princa Vlada Drakule, gospodara Vlaške, primiječujući i kako je upravo motiv zmaja (Drakul, Drak - Zmaj) krasio grbove i Bathoryevih i Drakula. A bilo je u porodici Batoryevih i još nekih neobičnih poklapanja - jedan stric je bio dijabolist, a jedan brat satir!
Nakon udaje za grofa Ferenca Nadšdija, hrabrog ratnika poznatog kao Crni junak (često je bio u vojnim pohodima protiv Turaka i Habsburgovaca), Elizabeth sa mužem živi u dvorcu Cejte, na sjeveroistoku Mađarske. Izgleda da je sluga Torko bio taj koji je uvodi u svijet okultizma. U knjizi “Vampiri”, čitamo da ju je upravo ovaj intendant uputio u vračanje i, poslije vjenčavanja sa Satanom, podučavao tajnim obredima sekte “Crna ptica”, tajnog udruženja, kojem se uskoro grofica priključuje.
Uz pomoć svoje stare dadilje Ilone Jo, počela je mučiti neke sluškinje. Njeni saučesnici bili su upravnik zamka Janoš Ujvari, sluga Torko, gatara Doroteja Senteš i šumska gatara Darvula.
No, prava prekretnica u Elizabethinom životu nastupa sa smrću njenog muža. Postavši udovica, grofica istjeruje svekrvu i sluge pokojnog muža, a zatim počinje voditi domačinstvo po svojoj volji.
Epoha njenih nečuvenih surovosti time je mogla početi...

KADA PUNA KRVI
Jednog jutra, dok ju je češljala, kaže priča, jedna sluškinja nehotice povuče groficu za kosu. Sva bjesna, Elizabeth je ošamarila djevojku tako jako da ovoj poteče krv sa lica. Nekoliko crvenih kapljica kapnulo je na grofičinu ruku. Ovoj se učinilo da je koža na tom mjestu dobila svježinu i novu mladost. Fascinirana time, a i pod vodstvom magijskih učenja o krvi, Elizabeth je odmah pozvala svoje sluge Nikarija i Torkoa. Ovi su svukli jadnu djevojku, isjekli joj vene i iscijedili krv. Elizabeth se okupala u kupki krvi, uvjerena da će joj to pomoći da održi ljepotu i mladost...
Tokom narednih deset godina Elizabethini saučesnici su nastavili joj dovoditi nove žrtve, nedužne djevojke koje su pod raznim izgovorima namamljivali u krvavi zamak gde su služile za rituale cijeđenja krvi i kupanja u njoj.
Elizabeth Bathory se često koristila mnogim sopštvenim izumima i spravama koje je sama izmišljala. Na primer, bacala je užasnutu djevojku u specijalni gvozđeni kavez koji je iznutra imao oštre šiljke: kavez bi objesila o tavanicu u sredini sobe i sjela ispod njega - kako bi uživala u tuširanju toplom krvlju koja je odozgo kapala!
Drugi njen izum bio je robot - sa pravim zubima koji su iščupani služavkama - načinjen tako da djevojku koja mu je gurnuta u naručje čvrsto “zagrli”; pri tom bi iz njegovog tijela iskakali oštri šiljci. Krv izdišuće djevojke tekla je, zatim, specijalnim žljebovima na podu, grijala se nad vatrom i slivala u grofičinu kadu!

STRAVIČNI PRIZORI
Međutim, nakon desetak godina ovakve krvave prakse, istina o Elizabeth Bathory izašla je iz zidina dvorca Cejte. Jedna od potencijalnih žrtava uspjela je, naime, da pobjegne prije nego što će biti zaklana. Kralj Mafijaš II bio je obavješten o slučaju. Grof Turzo, guverner provincije i Elizabethin rođak, lično je upravljao odredom vojnika pri upadu u dvorac, u noći 30. studenog 1610. godine.
U glavnoj sali zamka on s užasom je pronašao jedan unakažen leš - mrtvu djevojku bez kapi krvi, i drugu, živu, kojoj je tijelo bilo pokriveno malim rupama. U glavnoj kuli zamka vojnici su otkrili i “izvjestan broj” živih djevojaka. Nekima od tih jadnica tijelo je bilo isječeno. Sljedećih su dana u blizini dvorca iskopane kosti nekoliko desetina djevojaka.
Grofica je, nakon toga, stavljena u kućni pritvor, u samom dvorcu. Suđenje je održano sljedeće godine. U Mađarskoj postoji potpuni zapisnik koji prati čitav njegov tok. Okrivljeni su priznali svoje užasne zločine i tako potvrdili sve jezive priče koje su se, u međuvremenu, isplele oko cijelog slučaja.
Sudske kazne su bile drastične: Ujvariju i Torkou su odsječene glave a tijela spaljena, a lloni Jo i Doroteji Senteš iščupani su prsti, izvađeni jezici i oći, a zatim su pečene na tihoj vatri. Zanimljivo je da jedino Elizabeth nikada zvanično nije bila osuđena ni za kakav zločin.
Umjesto toga dovedeni su zidari u dvorac Cejte; zazidali su vrata i prozore spavaće sobe, s groficom u njoj; ostavljajući samo mali otvor kroz koji se mogla dodavati hrana. Kralj Matijas II je u početku tražio smrtnu kaznu za Elizabeth, ali je na navaljivanje njenog rođaka - premijera pristao da se izvršenje smrtne kazne odloži na neodređeno vrijeme, što je u stvari značilo doživotan zatvor u samici.
Četiri godine nakon toga, jedan stražar je htio da baci pogled na ženu čija je ljepota bila nadaleko čuvena. Ležala je licem ka podu. Elizabeth Bathory, čuvena krvava grofica, bila je mrtva!
Tijelo grofice Bathory kasnije je zazidano u jedan dio dvorca. Tako je, eto, okončan život žene koju su kasnije nazvali “najstravičnijim živim vampirom svih vremena”.

TKO JE BIO GROF DRAKULA
Priča još nije gotova. Barthory nije najstariji izvor mita. Treba se vratiti još dva vijeka unazad, u 1450. godinu, kraj Srednjeg vijeka. U ta poodmakla vremena, Rumunjska je bila podijeljena na provincije kojima su upravljali vojvode ili plemeniti guverneri. Ti suvereni provode vrijeme u bitkama protiv Turaka koji nastoje da se domognu ovog krščanskog kutka. Jedan od tih vojvoda zove se Vlad IV. On je princ Vlaške, provincije na obroncima Karpata. On je također sin Vlada III, kojeg je germanski car Sigismund promovirao za Dracula, u znak zahvalnosti za njegovu borbu protiv Turaka. Dracul na rumunskom znaci: vitez Reda Zmaja...

Vlad Dracul IV nije obično dijete. Okrutan je, nemilosrdan. No, za Rumunje, on je nacionalni heroj: sve je učinio da sačuva nezavisnost Vlaške. Ali, previše se opustio i sprijateljio s Mađarima, svojim zaštitnicima, krščanima kao što je i on, ali koji bacaju oko na Vlašku, baš kao i Turci. Ti njegovi neprijatelji šire "crnu legendu" o Vladu. Glasine ga opisuju kao monstruma oblivenog krvlju po čijem naređenju su živi ljudi nabijani na kolac. Konačno su ga Mađari uhitili i, vjerovatno, pogubili 1476. godine. Anti-turski junak postao je smetnja.
Kako je ova smrt dodatno izazvala divljenje Rumunja za svog heroja, tako su Mađari dodali još elemenata svojoj propagandi užasa. Mora da je Vlad sklopio u Karpatima savez s vragom... Postao je vampir.
Dalje, iza te povjesne ličnosti, iz folklora Karpata, Jean Cuisenier vidi "neznabožački prilog koji seže bar do grčke misli!" Objašnjava da riječ "strogoi", upotrebljena u rumunjskom jeziku kao oznaka za vampira, podsjeća na grčku riječ koja označava neku vrstu vampira-ptice, prvog pilca krvi za koga smo saznali. Da li je to kraj priče? Nije. Isti etnolog još povezuje mit vampira s nekim... povjesnim ritualima! Čudno, zar ne? Pa i nije! Krv, seks, smrt, magija, lutajuće duše, monstrumi: toliko tema još od pradavnih vremena. Vampir je, dakle, nastao još u tom dobu.

Nastavlja se....

~ komentiraj (11) ~ printaj ~ # ~

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	listopad, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31